El-Tewhid

قُلِ ادْعُوا الَّذِينَ زَعَمْتُم مِّن دُونِ اللَّهِ لَا يَمْلِكُونَ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ فِي السَّمَاوَاتِ وَلَا فِي الْأَرْضِ وَمَا لَهُمْ فِيهِمَا مِن شِرْكٍ وَمَا لَهُ  مِنْهُم مِّن ظَهِيرٍ وَلَا تَنفَعُ الشَّفَاعَةُ عِندَهُ إِلَّا لِمَنْ أَذِنَ لَهُ

Ibn Kajjim kaže: “Kur’an je krcat sličnim primjerima, ali većina svijeta ne osjeća da i naša stvarnost podpada pod njegove ajete i misle da se njegovi ajeti odnose samo na posebnu vrstu ljudi i na narod koji je prije bio, koji iza sebe nisu ostavili nasljednike poput njih. Ovo je stvar koja se ispriječila između srca i shvatanja Kur’ana. Tako mi Allaha, bez obzira što su bili i prošli, oni su za sebe ostavili nasljednike koji su kao oni ili još gori. Kako se god Kur’an odnosi na one prve tako se odnosi i na ove. Međutim, stvar je onaka kako je to rekao Omer ibn Hattab, r.a.: “Veza sa islamom će postepeno slabiti kada u islamu stasta (generacija) koja ne poznaje džahilijjet.” (Medaridžu es-salikin, 1/351)

قُلْ هَلْ نُنَبِّئُكُمْ بِالْأَخْسَرِينَ أَعْمَالًا
الَّذِينَ ضَلَّ سَعْيُهُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ يَحْسَبُونَ أَنَّهُمْ يُحْسِنُونَ صُنْعًا

Komentarišući riječi Uzvišenog: “Reci: “Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?” (Prevod značenja, El-Kehf, 103-104)
Ibn Kesir navodi da je Buharija zabilježio od Amra od Musaba da je rekao: “Pitao sam oca, to jest Sada b. ebi Vekasa o riječima Uzvišenog: “Reci: “Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako proznata biti?” Da li su to hururije? (haridžijska sekta) Reče: “Ne, to su židovi i kršćani.” Što se tiče židova oni su u laž ugonili Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a kršćani su zanijekali Džennet tako što su rekli da u njemu nema hrane ni pića. Hururije su oni koji kidaju čvrsto preuzetu obavezu prema Allahu. Sad, radijallahu anhu, ih je oslovljavao kao fasike-grješnike. Alija ibn Ebi Talib i Dahhak i drugi kažeu da se to odnosi na hururije.
Značenje koje se prenosi od Alije obuhvata hururije kao što obuhvata kršćane, židove I druge mimo njih. Ajet nije posebno objavljen niti za ove niti za one već je općenitiji od toga. Ovaj ajet je iz mekkanskog perioda, prije nego se Kur’an počeo obraćati kršćanima i židovima i prije nego su se pojavile haridžije. Ovo je opći ajet za svakog ko obožava Allaha na način na koji On nije zadovoljan, a pri tome misli da je na pravom putu i da će njegovo djelo biti prihvaćeno, a naprotiv, on griješi a njegovo djelo će biti odbijeno kao što to kaže Uzvišeni:

وُجُوهٌ يَوْمَئِذٍ خَاشِعَةٌ
عَامِلَةٌ نَّاصِبَةٌ
تَصْلَى نَارًا حَامِيَةً

“Kada će se neka lica potištena, premorena, napaćena u vatri užarenoj pržiti.” (Prevod značenja, El-Gašija, 2-4)

وَقَدِمْنَا إِلَى مَا عَمِلُوا مِنْ عَمَلٍ فَجَعَلْنَاهُ هَبَاء مَّنثُورًا

I kaže Uzvišeni: “I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili u prah i pepeo ih pretvoriti.” (Prevod značenja, El-Furkan, 23)

وَالَّذِينَ كَفَرُوا أَعْمَالُهُمْ كَسَرَابٍ بِقِيعَةٍ

I rekao je: “A djela nevjernika su kao varka u ravnici…” (Prevod značenja, En-Nur, 39)

U ovom časnom ajetu se kaže: “Reci: “Hoćete li da vam kažem…”, to jest, da vas obavijestim, “čija djela neće nikako priznata biti…,” da bi zatim pojasnio ko su ti pa kaže: “Čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti…,” to jest, oni koji su radili neispravna djela mimo propisanog Šerijata, s kojim je Allah zadovoljan i koji se jedino prima, da bi na kraju rekao: “A koji će misliti da je dobro ono što rade.” To jest, ubjeđeni su da su na Pravom putu, da su prihvaćeni i voljeni.”

Taberi u pogledu ajeta kaže: “Po nama je ispravno mišljenje da se riječi Uzvišenog u ovom ajetu odnose na svakog čovjeka koji uradi djelo za koje misli da je dobro i ispravno, da je Allah sa njim zadovoljan i da se time pokorava Njemu, a ustvari s tim djelom navlači na sebe Allahovu mržnju i tim djelom se udaljio od puta imana. Primjer toga je monaštvo i svećenstvo-đakonstvo i njima slični, koji ulažu trud a u stvari su u zabludi. Unatoč njihovom trudu i djelima koja čine oni su nevjernici u Allaha, bez obzira koje vjere bili. A Njegove riječi: “Čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?” kaže: “To su oni čija djela na ovom svijetu nisu bila po Allahovoj uputi i određenju, već su bila neispravna i djela zablude, jer su radili ono što im Allah nije naredio, čak šta više, ispoljavali su Mu kufr a mislili su da je dobro ono što rade.” Kaže: “Čineći to djelo oni misle da se time pokoravaju Allahu te da je robovima preporučeno da se trude pri tome. Ovo je najveći dokaz protiv onih koji smatraju da niko ne može uznevjerovati u Allaha osim ako time nije namjeravao počiniti kufr nakon što je bio spoznao Njegovu jednoću. Allah, s.v.t, je obavijestio da će trud ovih koji su opisani u ajetu biti uzaludan a mislii su da je dobro i ispravno ono što su činili. I obavijestio je a oni u stvari ne vjeruju u ajete svoga Gospodara. Da je onako kako ovi misle onda bi po njima pomenuti ljudi u ajetu za svoj trud trebali biti nagrađeni a u Kur’anu je obavjest suprotna tome. Pa kaže u nastavku: “To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izići.” Allah o njima obavještava da su nevjernici u Allaha i da će njihova djela biti poništena.”

Kurtubi kaže: “Prvo riječi Uzvišenog: “Reci: “Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti!” U ajetu je dokaz da im aljud koji će raditi djela misleći da time čine dobro a njihov trud će biti poništen. Ono što obavezuje ponistenje truda je ili neispravnost akideta ili nešto drugo, a ovdje se pod tim misli na kufr.”