1. Suzdržavanje od jela i pića od zore do zalaska sunca, jer Svevisnji veli: "Zato se sada sastajte s njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti." (El-Beqare, 187) Pod riječima „crna i bijela nit" podrazumijeva se bjelina dana i crnina noći. Dokaz za to jeste predanje Buharija i Muslima u kojem stoji:

Adij ibn Hatim je, kad je objavljen ajet: „...dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore," (El-Beqare, 187) uzeo komad crnog i komad bijelog konca, koje je stavio pod svoj jastuk. Potom je ustajao navečer i gledao u njih, ali ih nije raspoznavao, te je poranio ujutro i otišao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričao mu šta je uradio, pa mu je on odgovorio: „To je crnina noći i bjelina dana."

2. Nijjet, jer Svevišnji veli: „...a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedajuj." (El-Bejjina, 5)

Također je dokaz i hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: „Djela se, doista, vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je namjerio..."

Uvjet jeste da se zanijjeti prije zore svakog ramazanskog dana. Dokaz za to jeste hadis: Hafsa veli da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko prije zore ne odluči postiti, njegov post neće biti primljen!" (Ahmed i autori Sunena. Ibn Huzejma i Ibn Hibban vele da je hadis vjerodostojan.)

Ako zanijjeti u bilo koje doba noći, nijjet će biti valjan, i nije uvjet da se izgovara riječima, jer je nijjet stvar srca, i nema nikakve veze s jezikom, zato što je suština nijjeta želja i odluka da se izvrši neko djelo koj eje Svevišnji naredio i kako bi se na taj način zadobilo Njegovo zadovoljstvo. Prema tome, ko se navečer sehuri kako bi sutradan postio u namjeri da se na taj način približi Allahu on je već zanijetio post.

Ko čvrsto odluči da, u toku dana, neće ništa jesti ni piti, iskreno u ime Allaha, smatra se da je zanijjetio, pa makar i ne ustao na sehur. Većina islamskih učenjaka smatra da se u dobrovoljnom postu može zanijetiti i u toku dana, pod uvjetom da taj dan nije ništa pojeo niti popio.

Aiša, radijallahu anha, veli: „Jednog je dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod meine i upitao: ‚Imate li nešto (za jesti)?' Odgovorila sam da nemamo, te on reče: ‚Onda ću postiti!'" (Muslim i Ebu Davud)

Hanefije uvjetuju da se mora zanijetiti prije nego sucne pređe zenit. Ovo je i zvanični stav imama Eš-Šafija. Ibn Mesud, u poznatijem stavu, i Ahmed smatraju da kako god može zanijetiti prije nego što sunce pređe zenit, to može isto učiniti i nakon sto pređe zenit.