• «
• 1 of 2
• »

Svaki musliman je svjestan mržnje i neprijateljstva od strane Jevreja i kršćana prema islamu i muslimanima. Kada kažem musliman, pod ovim mislim na šerijatsko značenje riječi musliman. Mislim na onoga koji se pokorio samo Allahu, subhanehu ve te'ala, a ne na onoga za koga je riječ musliman puki sinonim za riječ Bošnjak, Albanac ili za bilo koju drugu etničku grupu.

Ovo je veoma važno razumjeti i znači razliku između boravka u Džennetu ili Džehennemu. Onaj Bošnjak (i sam sam Bošnjak, pa to koristim kao primjer) koji nema veze sa islamom i za kojeg islam u stvari znači mrtvo slovo na papiru, ne zna i nije svjestan mržnje i podlosti kafira prema muslimanima. Taj Bošnjak se nije odrekao tih istih kafira i ne osjeća mržnju prema njima, a mnogi "muslimani" osjećaju čak ljubav i naklonost prema njima, pogotovo kada moraju birati između "vehabija" i drugih.

Mržnja prema islamu je još jednom izašla na vidjelo i pokazali su kafiri ono što kriju u prsima kada je norveški kršćanski terorista napravio masakr da bi pokazao koliko mrzi islam i muslimane. Ako ste obratili pažnju, mogli ste vidjeti da su na tom ostrvu u većem broju bili prisutni "muslimani", tj. djeca, tinejdžeri, arapskih, turskih, somalskih i drugih "islamskih" imigranata koji su došli na to ostrvo da zajedno sa svojom norveškom braćom proslave demokratiju i multikulti društvo. Upravo su oni i bili cilj ovog napada. Najžalosnije je to što ta omladina nema nikakve veze sa islamom do pukog pripisivanja islamu.

Jasno je da ovakvi nisu ostvarili aslud-din i da nisu muslimani i za očekivati je da će ih kafiri opet prevariti, a možda čak i novi napad izvršiti. Nisu džaba Bošnjaci po toliko puta bili u ulozi žrtve, jer onaj ko ne zna ko mu je neprijatelj neće se moći ni zaštiti od njega. Kafiri su kroz historiju, pored napada, nastojali i da zavade muslimane, pa čak i za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U ovim podlim pokušajima prednjačili su Jevreji koji su muslimane uvijek najviše mrzili, pa čak i od mušrika Kurejšija.

Kaže Allah, subhanehu ve te'ala:

 يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوَاْ إِن تُطِيعُواْ الَّذِينَ كَفَرُواْ يَرُدُّوكُمْ عَلَى أَعْقَابِكُمْ فَتَنقَلِبُواْ خَاسِرِينَ. بَلِ اللّهُ مَوْلاَكُمْ وَهُوَ خَيْرُ النَّاصِرِينَ

"O vjernici, ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratiće vas stopama vašim i bićete izgubljeni – samo je Allah zaštitnik vas i On je najbolji pomagač." (Alu Imran, 149-150)

 يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوَاْ إِن تُطِيعُواْ فَرِيقًا مِّنَ الَّذِينَ أُوتُواْ الْكِتَابَ يَرُدُّوكُم بَعْدَ إِيمَانِكُمْ كَافِرِينَ. وَكَيْفَ تَكْفُرُونَ وَأَنتُمْ تُتْلَى عَلَيْكُمْ آيَاتُ اللّهِ وَفِيكُمْ رَسُولُهُ وَمَن يَعْتَصِم بِاللّهِ فَقَدْ هُدِيَ إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ

"O vjernici, ako se budete pokoravali nekim od onih kojima je data Knjiga; oni će vas, nakon što ste prihvatili pravu vjeru, ponovo vratiti u nevjernike. A kako možete nevjernici postati kad vam se kazuju Allahovi ajeti i kad je među vama Allahov Poslanik? A ko je ćvrsto uz Allaha, taj je već upućen na Pravi put." (Alu Imran, 100-101)

U povodu objave ova dva zadnja ajeta se kaže da je jedan stari Jevrej po imenu Sas bin Qajs, ogrezao u nevjerstvu još u predislamskom periodu, pun mržnje i neprijateljstva prema muslimanima, jednom prilikom naišao pored grupe ashaba iz plemena Evs i Hazredž koji su sjedili i razgovarali. Ugledavši ih kako pomireni u islamu u ljubavi i prijateljstvu sjede i razgovaraju, nakon što su prije islama bili zakleti neprijatelij, pozavidio im je i pomislio: "Pomirili su se i okupili Kajletovi potomci u ovom kraju. Tako mi Allaha, ako se ovako nastave okupljati i slagati, nama nama više mjesta ovdje."

Zatim je jednom jevrejskom mladiću, koji je bio sa njim, naredio da ode do njih, sjedne sa njima i podsjeti ih na "Bu As" (jedan od dana iz predislamskog perioda, poznatom po kufru i neredu) i pjesme koje su tada pjevali i recitirali, pa je ovaj to i učinio. Nakon toga ashabi su se počeli hvaliti i prepirati, dok se dvojica na kraju nisu posvađali, a iza njih i ostali, svrstavši se ponovo u dva tabora i pozvavši protivnike na obračun oružjem, na uzvišenju Harra, u blizini Medine. Podijeljeni ponovo na Evs i Hazredž, potpaljujući predislamko rivalstvo između sebe, dva su se tabora uputili prema Harri.

Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo za ovo, sa muhadžirima se uputi prema njima, gdje im se, zatekavši ih kako se spremaju za obračun, obratio riječima: "Tako vam Allaha, zar ste se ponovo prihvatili paganstva i hoćete da se vratite u stari kufr, dok sam ja jos među vama i nakon što vas je Allah uputio u Islam, počastio vas njime, otrgao vas od paganskih navika, spasio vas od kufra i ujedinio vaša srca?!" Svijet je tada shvatio da je to šejtansko djelo i lukavstvo neprijatelja, pa je iz ruku pobacao oružje, rasplakao se i jedni druge iz Evsa i Hazredža počeli grliti i ljubiti. Kada su se izmirili i Allah omeo spletke njihovih neprijatelja, poslušno su se razišli i vratili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Na to je Uzvišeni objavio sljedeći ajet:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوَاْ إِن تُطِيعُواْ فَرِيقًا مِّنَ الَّذِينَ أُوتُواْ الْكِتَابَ يَرُدُّوكُم بَعْدَ إِيمَانِكُمْ كَافِرِينَ

"O vjernici, ako se budete pokoravali nekim od onih kojima je data Knjiga, oni će vas, nakon što ste prihvatili pravu vjeru, ponovo vratiti u nevjernike." (Alu 'Imran, 100)

Kaže Džabir ibn Abdullah: "Nije nam bilo mržeg čovjeka koji je taj dan izašao pred nas od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je na nas pokazao rukom, pa smo se zaustavili i Allah nas je izmirio. Kad smo to vidjeli nije nam bilo dražeg čovjeka od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nikada u životu nisam zapamtio dan sa gorim početkom i ljepšim svršetkom, nego što je bio taj dan."