• «
• 1 of 2
• »

Prije nekoliko godina se u izdanju RAND-a, jednog od poznatijih poluvladinih trustova mozgova u SAD, pojavila publikacija Civilni demokratski islam: partneri, resursi i strategije (Civic Democratic Islam: Partners, Resources, and Strategies) autorice Cheryl Benard (r. 1953), koja trenutno živi u Kataru.

Iako se deklarativno zalaže za dijalog a protiv sukoba civilizacija, studija je napisana iz perspektive «Mi» (dobri) i «Oni» (loši). Smatrali smo važnim upoznati naše čitaoce sa sadržajem ove studije koja će im sigurno pomoći u razumijevanju interesa i odnosa koje pojedine zapadne zemlje imaju spram islama i pojedinih grupa među muslimanima u posljednje vrijeme. Umjesto da sami odabiremo šta izdvojiti sa 72 stranice studije ovdje u cijelosti donosimo sažetak objavljen na početku publikacije. Svaki dodatni komentar bio bi suvišan.

Sažetak studije

Nema sumnje da je islam u vrlo zapaljivom stanju, duboko uronuo u unutarnji i vanjski sukob oko svojih vrijednosti, svoga identiteta i svoga mjesta u svijetu. Suprotstavljene verzije se natječu za duhovnu i političku dominaciju. Ovaj sukob ima ozbiljne posljedice i ekonomske, društvene, političke i sigurnosne implikacije po ostatak svijeta. Posljedično tome, Zapad sve više nastoji prihvatiti, razumjeti i utjecati na ishod ove borbe.

Očito, SAD, moderni industrijalizirani svijet, pa i međunarodna zajednica u cijelosti, žele islamski svijet koji je spojiv sa ostatkom sistema: demokratski, ekonomski održiv, politički stabilan, društveno progresivan, i koji slijedi pravila i norme međunarodnog ponašanja. Oni također žele spriječiti «sukob civilizacija» u svim njegovim mogućim varijantama – od povećanih društvenih nemira izazvanih sukobima između muslimanskih manjina i «autohtonih» populacija na Zapadu do pojačane militantnosti diljem muslimanskog svijeta i njihovih konsekvenci: nestabilnosti i terorizma.

Zato se čini razumnim podržati one elemente unutar islama koji su najkomatibilniji sa globalnim mirom i međunarodnom zajednicom i koji su prijateljski određeni prema demokratiji i modernosti. Međutim, pravilno identificiranje ovih elemenata i pronalaženje najboljeg načina za saradnju sa njima nije uvijek lahko. Trenutna kriza islama ima dvije ključne komponente: zaostalost i izgubljena veza sa globalnom maticom. Islamski svijet već dugo pati od zaostalosti i komparativne nemoći.

Bezuspješno su isprobana brojna rješenja kao što su nacionalizam, panarabizam, arapski socijalizam i islamska revolucija. To je dovelo do frustracije i gnjeva. Istovremeno, islamski svijet je izgubio korak sa savremenom globalnom kulturom, što je vrlo neugodna situacije za obje strane. Muslimani se ne slažu oko toga kako bi u ovoj situaciji trebalo postupiti. Oni se ne slažu ni oko toga kako bi njihovo društvo u konačnici trebalo izgledati. Moguće je razlikovati četiri ključne pozicije:

- Fundamentalisti odbacuju demokratske vrijednosti i savremenu zapadnu kulturu. Oni žele autoritarnu, puritansku državu koja će u djelo provesti njihovo ekstremno razumijevanje islamskog prava i morala. Oni su voljni upotrijebiti inovacije i modernu tehnologiju u svrhu postizanja toga cilja.
- Tradicionalisti žele konzervativno društvo. Oni su sumnjičavi prema modernosti, inovacijama i promjeni.
- Modernisti žele da islamski svijet postane dio globalne modernosti. Oni žele modernizirati i reformirati islam kako bi ga usaglasili sa savremenim dobom.
- Sekularisti žele da islamski svijet prihvati podjelu između crkve i države na način kako su to učinile zapadne industrijalizirane demokratije koje su vjeru smjestile u
privatnu sferu.

Ove grupe imaju jasno različite pozicije po suštinskim pitanjima koja su sporna u savremenom islamskom svijetu, uključujući političke i individualne slobode, obrazovanje, položaj žene, krivičnu pravdu, legitimnost reforme i promjene i odnos prema Zapadu.

Fundamentalisti su neprijateljski određeni prema Zapadu i SAD-u posebno, i odlučni su, u različitoj mjeri, da naude i unište demokratsku modernost. Podrška njima nije opcija osim u prijelaznim fazama iz taktičkih razloga.

Tradicionalisti generalno imaju blaže stavove ali postoje značajne razlike između različitih grupa tradicionalista. Neki su bliski fundamentalistima. Nijedni međutim ne prihvataju svesrdno modernu demokratiju niti kulturu i vrijednosti modernosti, pa u najboljem slučaju s njima mogu živjeti u tegobnom miru.

Modernisti i sekularisti su najbliži Zapadu kada su u pitanju vrijednosti i politike. Međutim, oni su generalno u slabijoj poziciji u odnosu na druge grupe jer nemaju snažnu podršku, finansijske resurse, efektivnu infrastrukturu i javnu platformu.

Sekularisti, pored toga što su ponekad neprihvatljivi kao saveznici zbog njihove šire ideološke pripadnosti, također imaju problem u obraćanju tradicionalnim dijelovima islamskog slušateljstva.

Tradicionalni ortodoksni islam sadrži demokratske elemente koji mogu biti upotrijebljeni u pružanju otpora represivnom, autoritarnom islamu fundamentalista, ali on nije najbolji izbor za razvoj demokratskog islama. To je uloga islamskih modernista, čija efektivnost, međutim, je ograničena s nekoliko faktora koje ovaj izvještaj detaljnije istražuje.

Da bi ohrabrili pozitivnu promjenu u islamskom svijetu u pravcu veće demokratije, modernosti i spojivosti sa savremenim međunarodnim svjetskim poretkom, SAD i Zapad trebaju pažljivo razmotriti koje to elemente, trendove i snage unutar islama žele ojačati. Koji su stvarni ciljevi i vrijednosti njihovih različitih potencijalnih saveznika i štićenika? Koje su najvjerovatnije šire posljedice promoviranja njihovih programa? Kombinovani pristup sastavljen od slijedećih elemenata će vjerovatno biti najučinkovitiji:

1. Prvo podržati moderniste
o Objavljivati i distribuirati njihove radove po subvencioniranoj cijeni.
o Ohrabriti ih da pišu za masovnu publiku i mlade.
o Uvesti njihova mišljenja u nastavne planove islamskog obrazovanja.
o Dati im javnu platformu.
o Njihova mišljenja i sudove o fundamentalnim pitanjima vjerske interpretacije učiniti dostupnim masovnoj publici omogućivši im da se natječu sa fundamentalistima i tradicionalistima koji imaju vebsajtove, izdavačke kuće, škole, institute, i brojna druga sredstva za širenje svojih ideja.
o Sekularizam i modernizam promovirati kao «kontrakulturnu» opciju za razočaranu islamsku omladinu.
o Omogućiti i ohrabriti upoznavanje sa njihovom predislamskom i neislamskom poviješću i kulturom u medijima i nastavnim planovima relevantnih kultura.
o Pomoći u razvoju neovisnih građanskih organizacija koje će promovirati građansku kulturu i osigurati prostor običnim građanima da se obrazuju o političkom procesu i da artikuliraju svoje stavove.

2. Podržati tradicionaliste protiv fundamentalista
o Popularizirati tradicionalističku kritiku fundamentalističkog nasilja i ekstremizma i ohrabrivati neslaganja između tradicionalista i fundamentalista.
o Obeshrabrivati saveze između tradicionalista i fundamentalista.
o Ohrabrivati saradnju između modernista i tradicionalista koji su bliski modernistima.
o Gdje je prikladno, obrazovati tradicionaliste kako bi ih se bolje osposobilo za debate protiv fundamentalista. Fundamentalisti su često retorički superiorni, dok tradicionalisti prakticiraju politički neartikulirani «narodni islam». U mjestima kakvo je Centralna Azija njih možda treba educirati i obučiti u ortodoksnom islamu kako bi se mogli uspješno suprotstaviti fundamentalistima.
o Osnažiti prisustvo i profil modernista u tradicionalističkim institucijama.
o Praviti razliku između različitih sektora tradicionalizma. Ohrabrivati one koji su skloniji modernizmu, kao što je hanefijska pravna škola protiv drugih. Ohrabrivati ih da daju vjerska mišljenja i ta mišljenja popularizirati kako bi se oslabio autoritet nazadnih vehabijski-inspiriranih vjerskih stavova. To ima veze sa finansiranjem: vehabijski novac ide za finansiranje konzervativne hanbelijske škole prava. To dalje ima veze sa znanjem: zaostaliji dijelovi muslimanskog svijeta nisu svjesni pomaka u primjeni i interpretaciji islamskog prava.
o Ohrabriti popularnost i prihvatanje sufizma.

3. Suprotstaviti se i oduprijeti se fundamentalistima
o Kritikovati njihova tumačenja islama i otkrivati netačnosti.
o Obznanjivati njihove veze sa nelegalnim grupama i aktivnostima.
o Dati publicitet posljedicama njihovih nasilnih postupaka.
o Pokazati njihovu nesposobnost da vladaju i ostvare napredak u razvoju svojih zemalja i zajednica.
o S ovim porukama se posebno obraćati mladoj populaciji, pobožnim tradicionalistima, muslimanskim manjinama na Zapadu i ženama.
o Izbjegavati pokazivanje respekta ili divljenja prema nasilju fundamentalističkih ekstremista i terorista. Prikazati ih kao nervozne i kukavice, a ne kao heroje.
o Ohrabrivati podjele među fundamentalistima.

4. Selektivno podržati sekulariste
o Ohrabrivati ideju o fundamentalistima kao zajedničkom neprijatelju i obeshrabrivati saveze sekularista sa antiameričkim snagama na platformi nacionalizma, ljevičarske ideologije i sl.
o Podržavati ideju da vjera i država mogu biti odvojeni i u islamu i da to ne ugrožava vjerovanje već da ga može i ojačati.

Ma koji pristup ili kombinacija pristupa bude izabran, preporučujemo da to bude učinjeno veoma oprezno s obzirom na simboličku težinu nekih pitanja: značenje koje će biti pripisano pristajanju američkih političara uz određene pozicije po tim pitanjima, posljedice tog svrstavanja za druge islamske aktere, uključujući rizik ugrožavanja ili diskreditiranja upravo onih grupa i ljudi koje želimo pomoći, te imajući u vidu cijenu propuštenih prilika kao i moguće nenamjerne posljedice saveza i stavova koji se kratkoročno mogu činiti sasvim odgovarajućim.

Cheryl Benard, Civilni demokratski islam: partneri, resursi i strategije (Santa Monica: RAND, 2003)

Kompletnu studiju, na engleskom jeziku, možeš skinuti ovdje:
http://www.rand.org/content/dam/rand/pubs/monograph_reports/2005/MR1716.pdf