• «
• 1 of 2
• »

Danas smo svjedoci čudnih dešavanja. Imami, hodže i drugi tkz. vjerski službenici upadaju u kufr za kufrom i vuku neuki narod za sobom u ponore Džehennema. Na drugoj strani imamo daije, pozivače sa vrata Džehennema, koji nestrpljivo čekaju kako bi opravdali postupke ovih hodža koji su prodali svoju vjeru za ono što malo vrijedi, ako su ikada i imali ikakve vjere. I jedni i drugi su šejtanovi pomagači, ali većina ih nije toga svjesna.

Što se tiče hodža, njihovo stanje je jasno, pa čak i onima koji ništa, ama baš ništa, o islamu ne znaju osim što osjećaju potrebu da jednom godišnje uplate jasine misleći da će to koristiti njihovim umrlima. Hodže održavaju ovaj trend u životu, jer bez toga nema ni koverti.

Što se tiče daija, oni nisu ništa drugo do "bradate" hodže "kratkih" pantalona koji možda manje zarađuju od hodža, ali svakako i oni narod u zabludu odvode i to sve pod plaštom islama. Njihove žrtve su većinom mladi ljudi, puni hamasa i elana, željni da nauče nešto o islamu. Nakon kraćeg kontakta sa ovim spodobama, kod omladine nestane hamasa i elana i vidiš ih na kraju duševno poražene. Obično se to vidi na njihovom izgledu... Na početku su imali dugu bradu, kratke pantalone, sprovodili su mnoge sunnete, dok na kraju skoro sve to nestane i vidiš ih sa nekim bradicama koje više priliče latinskim gangsterima po ulicama Nju Jorka. Naravno ovo važi i za pojedine daije.

Ima se mnogo toga reći na ovu temu, međutim ovo bi bio kratak uvod u jedan interesantan i poučan događaj u kojem možemo vidjeti kako je prava ulema postupala. Naime, ovaj događaj nam prenosi sin Muhammeda Šakira, poznatog egiptaskog alima, u svojoj knjizi Kelimetul-Haqq, pa kaže:

"Taha Husejn, poznati egipatski sekularista, je tek završio studije na univerzitetu, a bio je slijep. Odlučeno ja da ga pošalju u Evropu kako bi nastavio studirati. Tadašnji egipatski predsjednik je organizovao veliku feštu za Taha Husejna i dao mu je mnogo poklona. Nakon ovog događaja, jedan od hatiba u Kairu, pod imenom Muhammed El-Mehdi, održao je hutbu za džumu. Muhammed El-Mehdi je inače bio državni imam i na njegove hutbe su dolazili visoki državni funkcioneri. Otpočeo je hutbu, pretjerano, hvaleći egipatskog vladara pa sve dok nije rekao: "I došao mu je (vladaru) slijepac, a on se na njega nije namrštio niti je se od njega okrenuo." (Aludirajući time na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slučaj sa Abdullahom ibn umm Maktumom, radijAllahu anhu, kada se Poslanik namrštio i okrenuo od njega. Dakle, htio je reći kako je egipatski vladar bolje postupio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.)

Ovoj hutbi je prisustvovao i moj otac, šejh, qadija Muhammed Šakir. Nakon namaza je ustao i obratio se ljudima u džamiji, rekavši: "O ljudi! Ponovite vaš namaz, jer vam je imam postao kafir!". Zatim je proučio ezan i počeo je voditi namaz a za njim su klanjali svi prisutni u džamiji.

Allahom se kunem da sam, nakon ovog događaja, svojim očima viđao hatiba Muhammeda El-Mahdija kako ponižen, jadan i pognut stoji na ulazu jednog mesdžida u Kairu i prihvata od ljudi obuću i slaže je u rafe (to mu je bila nova funkcija)."

Ovako Allah ponižava robove taguta i dunjaluka, pa neka se pripaze hodže, daije i ostala ulema taguta.