Što se tiče ehlul-bejta, pitanje u vezi njih je bilo upućeno 'ulemi ed-Dir'ijje, a također i u pogledu dozvoljenosti braka žene fātimijskog porijekla sa čovjekom koji nije tog porijekla, a odgovor je bio sljedeći: Ehlul-Bejt, Allāh bio zadovoljan njima, bez sumnje imaju pravo na našu ljubav i privrženost, kao što je prenešeno u Knjizi i sunnetu. Zato je obaveza voljeti ih i pokazivati privrženost prema njima.

Danas smo svjedoci čudnih dešavanja. Imami, hodže i drugi tkz. vjerski službenici upadaju u kufr za kufrom i vuku neuki narod za sobom u ponore Džehennema. Na drugoj strani imamo daije, pozivače sa vrata Džehennema, koji nestrpljivo čekaju kako bi opravdali postupke ovih hodža koji su prodali svoju vjeru za ono što malo vrijedi, ako su ikada i imali ikakve vjere. I jedni i drugi su šejtanovi pomagači, ali većina ih nije toga svjesna.

O Poslaniče, neka te ne zabrinjava to što brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore „Vjerujemo!" a srcem ne vjeruju, i Jevreji koji izmišljotine mnogo slušaju i koji tuđe riječi rado prihvataju, a tebi ne dolaze, koji smisao riječima s mjesta njihovih izvrću i govore: „Ako vam se ovako presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte pristati!"

Vjernici imaju prefinjene osobine i velika djela. Allah, Azze ve Dželle, ih je opisao i iznio pohvalu o njima. Od ovih osobina koje se mogu navesti za primjer a ne da bi se sve pobrojale, su: „I pokoravajte se Allahu i Poslaniku, ako ste pravi vjernici. Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju." (Enfal, 1-2)

"Vidiš mnoge od njih prijateljuju sa kāfirima. Ružno li je ono što sami sebi pripremaju: da se Allāh na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu."63 Tako je On, Uzvišeni, razjasnio da prosto posjedovanje muwālāta 64 prema kāfirima – povlači Allāhovu srdžbu i vječnost u kazni, 65 čak iako je osoba hā’if (onaj koji se boji).

U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog, Zahvala pripada Allahu Gospodaru svjetova, neka Allah blagoslovi prvaka poslanika, predvodnika bogobojaznih, pitao si, Allah ti se smilovao, da ti napišem govor sa kojim će ti Allah dati da se okoristiš. Prvo što ti savjetujem je posvećivanje pažnje prema onome sa čime je došao Muhammed, sallallahu alejhi we selem, od Allaha, slavljen i uzvišen neka je.

Ibn Hazm, rahimehullah, kaže: “Što se tiče psovanja Uzvišenog Allaha – nema nijednog muslimana na zemlji koji bi se suprostavio činjenici da je psovanje samo po sebi kufr. Osim što džehmijje i eš’arije, dvije grupacije koje se ne uzimaju u obzir, otvoreno govore da psovanje Allaha i obznana kufra nije kufr.

Kada se uspije koncentrirati na to što želi, srce mu se isprazni od onoga što želi uputiti, šejtan mu se približi pa ubaci u njegovo srce ono što on želi, pa im se prikaže u obliku nekoga ili ispuni neke njihove potrebe. Filozofi, koji ne poznaju svijet džina, kažu da je sve ovo produkt duhovne snage.

Najkorisnija stvar čovjeku jeste da se drži Kur’ana i Sunneta jer je sunnet kao Nuhova lađa: ko se na nju popne – bit će spašen, a ko to ne učini – utopit će se. Zatim, ako mu Allah podari znanje i razotkrije mu činjenice, spoznat će istinu imana i onoga što potvrđuje očitu istinitost Šerijata, kao i to da je Allah uputio na Pravi put mnoge

U pogledu riječi Uzvišenog: "...izazivajući divljenje sijača da bi On s njima (ashabima) najedio nevjernike..."(El-Feth, 29), Kurtubi kaže: "Peto. Prenosi Ebu Urve Zubejri od sina Zubejrova: 'Bili smo kod Malika b. Enesa pa su spomenuli čovjeka koji omaložava ashabe Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Malik proučio ovaj ajet: