Imam Ahmed kaže: “Kazivao nam je Behz, pozivajući se na Hammada b. Selemu a on na Seida b. Džumhana, koji je citirao Sefinu: “Ja sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je rekao: “Hilafet će trajati trideset godina, a nakon toga će biti monarhija (mulk)!”

Ovaj hadis bilježe svi autori “Sunena,” a Ibn Hibban i neki drugi autoriteti ga uvrštavaju u kategoriju vjerodostojnih predaja.
Znalic vele: “U tih trideset godina nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila su samo četverica halifa i, nakratko, Hasan.”
El-Bezzar kaže: “Kazivao nam je Muhammed b. Sekin, pozivajući se na Jahju b. Hassana, ovaj na Jahju b. Hamzu, on na Mekhula, on na Ebu Sa’lebu a on na Ebu Ubejdu b. el-Džerraha, koji je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Početak vaše vjere bio je poslanstvo i milost, potom će biti hilafet i milost, a iza toga monarhija i despotizam!”
Hadis je u kategoriji dobrih (hasen) hadisa.

Abdullah b. Ahmed kaže: “Kazivao nam je muhammed b. Ebu Bekr el-Makdisi, pozivajući se na Jezida b. Zeri’a, on na Ibn Avna, on na Š’abija, on na Džabira b. Semuru koji je navodio Poslanikove riječi: “Muslimani će biti snažni i pomognuti protiv onih koji se budu dizali protiv njih, dok ih bude vodilo dvanaest halifa, svi od Kurejšija!”

Hadis bilježe Buharija, Muslim i ostali, i ima više nizova prenosilaca, kao i više verzija. U nekim verzijama stoji: “Stanje islama (muslimana) će biti dobro…”, a u drugima: “Muslimani će napredovati…,” I obje ove varijante prenosi Ahmed, dok kod Muslima nalazimo verziju: “Muslimani će ići naprijed sve dok njima bude vladalo dvanaest ljudi!”, te drugu varijantu također kod njega: “Ovo se neće rasturiti sve dok ne prođe toliko vremena da se izreda dvanaest halifa!” Kod Muslima nalazimo i treću verziju ovog hadisa: “Islam će biti snažan i imun, sve tamo do dvanaest halifa!”

Jedna verzija se nalazi kod El-Bezzara i glasi: “Vlast moga ummeta će opstojati sve dok se ne izreda dvanaest halifa, sve Kurejšija!”

U verziji koja se nalazi kod Ebu Davuda ima i dodatak: “I kad se (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) vratio kući, došli su mu Kurejšije i pitali ga: ‘A šta će biti nakon toga?’ ‘Nakon toga će biti rasulo (herdž)!’, odgovorio je on. U drugoj verziji, također kod njega, stoji: “Ova će vjera opstojati sve dok vam se ne izreda dvanaest halifa, oko kojih će biti okupljen čitav ummet!”

Kod Ahmeda i El-Bezzara nalazimo predaju sa dobrim (hasen) nizom prenosilaca, koja se prenosi od Ibn Mes’uda, koji je upitan: “Koliko će ovaj ummet imati halifa?”, na šta je on odgovorio: “Mi smo o tome pitali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa nam je on odgovorio: ‘bit će ih dvanaest, koliko je bilo i jevrejskih poglavara (nukaba’)!”

El-Kadi ‘Ijad kaže: “Možda se ovim i njima sličnim hadisima hoće kazati to da će oni, njih dvanaest, biti halife u vremeu kad će hilafet biti snažan, kad će islam biti jak i kad će se vlast sprovoditi u skladu s Šerijatom, tek kad će sav ummet biti lojalan onome ko bude vršio dužnost halife. Situacija je već bila takva – naime, kad je sav ummet bio okupljen oko jednog halife – sve dok se nije uzdrmala vlast Umejevića, kad je meću njima došlo do sukoba za vrijeme vladavine El-Velida b. Jezida, koji je trajao sve do uspostave abbasijske države, kad su ih konačno dokrajčili.”
Šejhul-islam Ibn Hadžer, u svom komentaru El-buharija, kaže: “Ovo ‘Ijadovo mišljenje je nešto najljepše što je kazano o dotičnom hadisu, i ja ga preferiram. Potporu tome daje sintagma koja se nalazi u nekim također vjerodostojnim verzijama hadisa, koja glasi: “Oko svakoga od njih okupit će se sav ummet.” Pod ovom “okupljenošću” podrazumijeva se njihovo povinovanje njemu. Ono što se je već zbilo jest da se je ummet okupio oko Ebu Bekra, zatim Omera, zatim Osmana, pa Alije do momenta kad je na Siffinu stvorena pararelna vlast, kojom prilikom se i Muavija prozvao halifom. Nešto iza toga, kod mirovnog sporazuma sa Hasanom, ummet se ponovo okupio oko Muavije, a zatim i oko njegovog sina Jezida. Husein, međutim, nije došao na red za vlast, jer je prije toga ubijen.

Tako je, sa smrću Jezida, došlo do razdora koji je potrajao sve dok se ummet nije ponovo okupio oko Abdulmelika b. mervana, nakon ubistva Ibnu ‘z-Zubejra. Poslije njega, to se jedinstvo zadržalo i s četvericom njegovih sinova: El-Velidom, Sulejmanom, Jezidom i Hišamom, kao i s Omerom b. Abdulazizom, koji je vršio dužnost halife između dvojice od njih – između Sulejmana i Jezida. To su sedmerica koja su vladala nakon četverice pravopostupajućih (hulefa ‘rašidun). Dvanaesti je bio El-Velid b. Jezid b. Abdulmelik. Njemu je ummet izrazio svoju lojalnost nakon smrti njegovog amidže Hišama, i on je tako vladao oko četiri godine. Potom su ustali protiv njega i ubili ga, i onda se posvuda raširili smutnja. Situacija se od tada promijenila, tako da se ummet više nije uspio okupiti oko nekog halife.

Jezid b. el-Velid, koji se digao protiv svog amidžića El-Velida b. Jezida, nije vladao dugo. Prije njegove smrti protiv njega se pobunio amidžić njegovog oca Mervan b. Muhammed b. Mervan, a nakon Jezidove smrti vlast je preuzeo nejgov brat Ibrahim, kojeg je ubio Mervan. Potom su se Abbasije pobunile protiv Mervana, i to je trajalo sve do njegova smaknuća.

Poslije njega prvo abbasijski halifa bio je Es-Seffah, no kako je protiv njega bilo mnogo pobuna, ni njegova vladavina nije trajalo dugo. Vals je nakon njega preuzeo njegov brat El-Mensur i njegova je vladavina trajalo dugo, međutim, kako su Endelusom zavladali Mervanije, to se krajnji zapad odvojio od njega. Vlast Mervanija se trijumfalno održavala kod njih, da bi se nedugo zatim i oni prozvali halifama. Stanje se do te mjere pogoršalo da je od hilafeta ostalo samo ime, nakon što se, za vrijeme vladavine potomaka Abdulmelika b. Mervana, halifino ime spominjalo na hutbama u čitavoj zemlji koja je bila pod vlašću muslimana, istočno i zapadno, desno i lijevo. U cijelom tom prostranstvu niko nije preuzima ni djelić vlasti, osim sa halifinom zapoviješću.

Situacija se tako drastično pogoršala da je samo u Endelusu, u petom stoljeću, bilo šest ljudi koji su se prozvali halifama, a osim njih tu je bio i Ubejdija, vladar Egipta i Abbasija u Bagdadu, koji su bili samostalni u odnosu na alevije i haridžije koj su se u različitim područjima smatrali halifama!”
“Prilazeći problemu s ovog aspekta,” kaže on, “onda Poslanikove riječi: ‘Nakon toga će biti rasulo!,’ upućuju na to da će doći do naveliko raširenih ubistava, što će biti rezultat svakojakih smutnji, i da će to trajati i sve više dobijati na intenzitetu. I tako je bilo!”
Neki kažu: “Ovim se hoće naznačiti da će u ukupnom trajanju islama, dakle sve do Smaka svijeta, biti svega dvanaest halifa koji će postupati po pravdi i istini, i da se oni ne moraju pojaviti u slijedu, jedan za drugim. Ovo potvrđuje hadis koji je zabilježio Musedded u svom “Velikom musnedu”, a koji se prenosi od Ebu ‘l-Hulda. Hadis glasi: “Ovaj ummet neće stradati sve dok se u njemu ne pojavi dvanaest halifa koji će raditi po Uputi i Istinitoj Vjeri, od kojih će dvojica biti iz porodice Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem!”
Prema ovoj predaji, Poslanikove riječi: “Nakon toga će biti rasulo!”, znače da će tada nastupiti svakojake smutnje i iskušenja koja će označiti neposrednu blizinu Smaka svijeta, kao što je npr. Pojava Dedžala i sve ono ostalo što će uslijediti nakon toga!”

Prema tome, ako stvar posmatramo na ovaj način, onda su se od tih dvanaest halifa do sada pojavili: četverica privh halifa, Hasan, Muavija, Ibnu ‘z-Zubejr, Omer b. Abdulaziz – dakle osmerica -, a moguće im je pridodati još i El-Muhtedija, od abbasijskih halifa, jer je on među njima bio poput Omera b. Abdulaziza među Umejevićima, kao i El-Zahira, zbog njegove pravednosti. Ostalo je, prema ovakvom razumijevanju stvari, da se pojave još dvojica od kojih će jedan biti El-Mehdi, budući da će on potjecati iz porodice Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.