• «
• 1 of 2
• »

Kada su Kurejšije vidjele da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ne može ništa spriječiti od tumačenja nove vjere i njenog širenja, počeše ponovo razmisljati sta da rade da bi ugusili djelovanje Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba. Odrediše nekoliko metoda o kojima ćemo govoriti:

1. Ironija, izigravanje, ismijavanje, izrugivanje i utjerivanje u laž je bilo prvo sredstvo protiv muslimana. Počeše ih ponižavati nazivati pogrdnim imenima, a na Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem baciše tešku optužbu da je lud. Išli su za njim i dozivali ga tim ružnim imenom. Allah subhanehu ve te ala o tome kaže u Kur'anu: "Oni govore: 'Ej, ti kome se Kukr'an objavljuje, ti si uistinu lud." (Hidžr, 6) Potvarali su ga da je čarobnjak i lažov:

"Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opomene, i govore nevjernici: "Ovo je čarobnjak, lažov!"(Sad, 4) Oni su ga ispraćali i dočekivali sa zluradim, glupim pogledima i unezvjerenim pokretima. Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur'an slusaju, govoreći: "On je uistinu luda!" (Al-Qalem, 51) Također su govorili, kada bi ga vidjeli da sjedi u društvu sa slabim i nejakim prijateljima svojim, s izrigavanjem: "Ovo njegovo društvo: Zar su to oni kojima je Allah između nas, milost ukazao?" (Al-An'am, 53) Oni su bili ti o kojima nam Kur'an govori: "Griješnici se smiju onima koji vjeruju, kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju, a kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se; kada ih vide, onda govore: "Ovi su doista zalutali," a oni nisu poslani da motre na njih." (Al-Mutaffifun, 30-33)

2. Izobličavanje Resulullahovog učenja, stvarenje sumnje propagiranje lažnih agitacija i širenje neosnovanih priča oko ovog učenja i oko ličnosti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i pretjerivanje u svemu tome, tako da ne ostane vremena svijetu za razmišljanje o vjeri. Oni su govorili za Kur'an: "To su izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se prepisuju, ujutro i naveče da mu ih čitaju"(Al-Furqan, 5). "Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu." (Al-Furqan, 4) Oni su govorili: "Poučava ga jedan čovjek." (An-Nahl, 103) Govorili su za Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: "Šta je ovom 'poslaniku,' on hranu uzima i po trgovima hoda." (Al-Furqan, 7) Međutim u Kur'anu na mnogo mjesta ima odgovora na njihovu propagandu bilo da je citira ili ne.

3. Suprostavljanje Kur'anu izmišljotinama drevnih naroda da bi ih sa njima zabavili i odvratili od Kur'anskog učenja. Oni navode da je En-Nadar bin Haris rekao jedne prilike Kurejšijama: "O narode! Spopala vas je situacija u kakvu niste nikada prije zapali. Muhammed je rastao među vama. Bio je dječak, najbolji od svih, najposlušniji i najiskreniji od svih vas. Bio je najpovjerljivija osoba među vama. Tako je živio da svoje zrelosti, onda vam dođe sa ovim, s čime dođe (s objavom), a vi rekoste: Čarobnjak! Ne, tako mi Boga, on nije čarobnjak, mi smo imali prilike vidjeti čarobnjake i upoznati se s njihovim radom.

A zatim ste rekli: "Vrač!" Ne, tako mi Boga, on nije nikakav vrač. Mi smo vidjeli vrače, znamo šta rade, a znamo i kako mrmolje neke rimovane riječi. Pa rekoste da je pjesnik! Ne, tako mi Boga, nije on ni pjesnik. Mi znamo šta je poezija i čuli smo i upoznali sve vrste poezije. Na kraju rekoste da je lud! Ni to nije, tako mi Boga. Nije on nesmotrena osoba koja ne zna šta radi i šta govori. O Kurejšije, preispitajte se! Tako mi Boga, vama je dostavljena veličanstvena stvar i dogodio vam se veličanstven događaj, ali vi niste toga svjesni!"

Nakon toga En-Nadar je otputovao u Hiru i tamo naučio govor perzijskih kraljeva, govor Rustema i Sfendijara, pa kada je ponovo slušao Muhammedov, alejhisselam, govor na skupovima, u kome je spominjao Allaha, subhanehu ve te ala, i upozoravao od Njegove kazne, rekao bi: "Tako mi Boga, ni ja ne govorim lošije od Muhammeda, alejhisselam," zatim bi pripovijedao o perzijskim kraljevima, o Rustem i Sfendijaru, pa bi rekao: "U čemu je Muhammedov, alejhisselam, govor bolij od moga? To mi nije nikako jasno, ali je bolji!"(Ibnu Hisam, I/299, 300, 358. Tefhimu-l-Kur'ani IV/8 i 9; Muhtar Sire od Nedzdija str. 117, 188)

Ibnu Abbas nam u korist ovoga pripovijeda, da je En-Nadar kupio pjevačice – robinje, pa kada bi čuo da se neki čovjek vraća od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, svratio bi ga kod sebe, zadužio jednu od pjevaljku da ga nahrani i napije, te da mu pjeva i igra sve dotle dok u njegovom srcu ne bi ostalo ni treaga od islama. O njemu Allah, subhanehu ve te ala, objavi:

"Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliko je to grijeh, sa Allahovog puta odvodili." (Al-Anbiya, 6) (Tehfimu-l-Kuráni, IV/9)

4. Zahtjev Kurejšija za iznalazak neke zajedničke sredine između predislamskog i islamskog učenja, s tim da idolopoklonici napuste neka svoja ubjeđenja i neke vjerske manifestacija, a da i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napusti neka islamska načela. To najbolje Ku'r an objašnjava:

"Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili." (Al-Qalam, 9) Postoji predaja koju prensoi Ibnu Džerir, ako i Taberanija koja ide u prilog ovome. Naime, mušrici su predložili Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, da on obožava njihove kipove godinu dana, a oni će njegovog Gospodara godinu. Ima i druga verzija od Abd ibn Hamida da su oni rekli: "Ako prihvatiš naše bogove, i mi ćemo tvoga Allaha." (Tehfimu-l-Kuráni, IV/501, 205)

Ibnu Ishak prenosi pozivajuci se na niz prenosilaca i kaže:

"Popriječiše se na put Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, dok je obilazio oko Kabe, Esed ibn Abdul-Uzzaj, El-Velid ibn Mugire, Umejje ibn Halaf, El-As ibn Vail Es-Sehmi, prvaci svoga naroda, pa rekoše: "O Muhammede, hajde da vjerujemo to što ti vjeruješ, a i ti vjeruj ono što mi vjerujemo, te da se udružimo i objedinimo naša vjerovanja. Ako je to, sto ti vjerujes bolje od ovog našeg, mi ćemo ga prihvatiti, a ako je ovo naše bolje od tog tvoga, ti prihvati naše." Tada Uzvišeni Allah, subhanehu ve te ala objavio:

"Reci: O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; a ja se nisma klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam. Vama – vaša vjera, a meni – moja!" (El-Kafirun) (Ibnu Hišam, I/362)

I tako, Allah, subhanehu ve te ala, okonča njihovu ciničnu i smiješnu ucjenu, ovim jasnimi i preciznim rješenjem. Moguće je da su neke razlike u predajama došle zbog toga što su pogodbe dolazile jedna iza druge.

"Zapečaćeni džennetski napitak" Str. 91-94