• «
• 1 of 2
• »

Nakon što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uradio ogromno djelo izgradnjom mesdžida, centra za okupljanje i druženje muslimana, učinio je korak naprijed, pa je uradio još veću stvar. Pobratio je Muhadžire i Ensarije. To bratmiljenje polučilo je velike rezultate u izgradnji muslimanskog društva. Ibn El Kajjim kaže: "Zatim Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, izvrši bratimljenje između Muhadžira i Ensarija u kući Enes ibn Malika, gdje je prisustvovalo devedeset ljudi.

Pola su bili Muhadžiri, a pola Ensarije. Bratimljenje se temeljilo na potpomaganju i nasljeđivanju, nakon smrti bez krvnog srodstva. To je naslijeđe važilo do bitke na Bedru. Tada Allah, subhanehu ve te ala, objavo: "A rođaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči." (8:75) Tada se ukinu svako pravo na nasljedstvo, osim putem srodstva.

Ima mišjenje po kokme se izvršilo i drugo bratimljenje između samih Muhadžira. Međutim, Muhadžirima, zbog međusobnog prirodnog i prijateljskog bratstva, te onog po porijeklu, nije bilo potrebno novo bratimljenje, za razliku od onog bratimljenja sa Ensarijama. (Zadul Mead, 2/56)

Značenje ovog bratimljenja, kako kaže Gazalija, je da se prevaziđe asabijja džahilija – privrženost plemenu, jer odanost i privrženost može biti samo islamu. S bratimljenjem padaju u vodu razlike u porijeklu, boji, naciji. U islamu, ne može niko ići dalje, tj. napredovati, a ni nazadovati, osim prema stepenu čovječnosti i bogobojaznosti.

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je ovaj ugovor o bratimljenju sproveo u djelo. To nije bilo prazno slovo na papiru, a ni djelo koje se veže za bogatstvo i krv. Nije to bila pusta igra riječi koje se nisu sprovodile u djelo. Ovakvo bratstvo je bilo prozeto potpomaganjem, osjećajem dobrote i druželjubivosti, i ono je sudjelovalo u izgradnji novog društva koje će imati svoje slavne primjere (Fikhu sire, 140-141)

Buharija je prenio da je po dolasku u Medinu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pobratio Abdurrahmana i S'ad ibn Rebia. On je rekao Abdurrahmanu: "Ja sam najbogatiji među Ensarijama. Svoju imovinu dijelim na dvoje. Imam dvije žene, pogledaj koja ti se više od njih sviđa pa mi reći ja ću je pustiti, a kad joj prođe 'iddet ti je oženi. Na to mu Abdurrahman reče: Neka ti Allah podari berićet u tvojoj porodici i u tvome imetku."

Gdje vam je čaršija?" Uputiše ga u čaršiji kod Benu Kajnuka'a, jevrejskog plemena. Zatim do malo vremena, ugleda ga Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, da nosi maslo i namirnice, a malo poslije toga primjeti tragove mirisa na njemu, pa ga upita: "Sta je to?" On odgovori: "Oženio sam se." Resulullah upita: "Koliko si platio?" "Jednu zlatnu košpicu." (Sahih Buharija, poglavlje o bratimljenju između Ensarija i muhadzira, 1/555)

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: "Rekoše Ensarije Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, podijeli plantaže hurmi između nas i naše braće Muhadžira." On odgovori: "Ne!" Oni rekoše: "Onda pomozite u obradi, a rod (plodovi) nam je zajednički." Poslanik reče: "U redu." A onda govoriše: "Slušamo i pokoravamo se." (Sahih Buharija – poglavlje o opskrbi, 1/312)

Sve nam ovo ukazuje da su Ensarije vodile veliku brigu o svojoj braći Muhadžirima i da nisu žalili uložiti trud, ljubav i pažnju, jer su i Muhadžiri to uistinu zaslužili, svojim velikim žrtvama, koje su učinili radi Allahove vjere.

Moramo zaključiti da je čin bratimljenja, čin velike mudrosti. To je bilo izvanredno rješenje za mnogobrojne probleme na koje su muslimani nailazili, a o kojima smo pričali.

Zapečaćeni džennetski napitak, str. 203-205