Ovaj hadis zabranjuje da onaj koji ualzi u džamiju sjeda dok ne klanja dva rekjata namaza, a to je tehijjetu’l-mesdžid (pozdrav džamiji). Očito je da je ovo vadžib. Većina učenjaka smatra da je mendub.[1] Za to uzimaju kao dokaz riječi Allahova Polsnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je primijetio čovjeka koji korača pa mu je rekao: Sjedi, već si uznemirio, a nije mu naredio da klanja dva rekjata.
Zatim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao onome koga je podučavao pet temelja islama, a on dodade: Neću dodati ništa na to, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Spašen je, ako je istinu rekao!
Prvi dokaz se odbacuje, jer ne ukazuje da on nije klanjao ta dva rekjata, jer je moguće da ih je klanjao na durgom kraju džamije, a onda počeo prelaziti preko vratova ljudi. Drugi se dokaz odbacuje činjenicom da ima obaveza i mimo onoga što je tada spomenuto, kao što je dženaze namaz i sl. i nije nemoguće da su propisane i druge obaveze nakon riječi beduina Neću dodati i da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njima podučio.
Knjiga “Subulu’s-selam”, str. 519-520
[1] Ibn Bettal kaže: “Donosioci fetvi su svi složni da ovaj hadis govori da je mendub I ukazuju da je lijepo da to svako učini kada ulazi u džamiju, jer se prenosi da su ugledni ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ulazili u džamiju, a onda izlazili, a nisu klanjali. Zahirije smatraju da je to farz za svakog muslimana koji ulazi u džamiju u vrijeme kada je dozvoljeno klanjati dva rekjata. Neki kažu da je vadžib klanjati dva rekjata u svako vrijeme.













Postavljane nova risala pod imenom "Husejn ibn Mahmud o stavu vođa Qaide". Skini ovdje: 

Allāhovom pomoći i Njegovom podrškom ću zabilježiti nekoliko misli, koje ustvari predstavljaju odgovor na nemoćne trzavice, monolog i huškačke pokušaje mr. Semira Imamovića , koje su lažno, zulumćarski i pune neznanja usmjerene prema vjeri Uzvišenog Allāha, znao to autor ili ne.