• «
• 1 of 2
• »

Nije dozvoljeno poistovjećivati se sa njima (kafirima) u njihovim praznicima iz dva razloga:

Prvi je opći a to je ono što je prethodilo. Rezime toga bi glasio da je poređenje sa kitabijama u onome što nije od naše vjere, niti od običaja naših prethodnika, uzrok štete dok je u njegovom ostavljanju i razlikovanju od njih korist.

Čak kada bi se radilo o stvari oko koje postoji slaganje da nije uzeta od njih, nama bi bilo propisano da im suprotiramo, jer u suprotiranju njima je korist za nas, kao što sam prethodno skrenuo pažnju na to. Onaj ko se poistovjeti sa njima je propustio ovu korist, makar se ne desila šteta, pa šta reći ako se spoje obadva ova izhoda?

I sa strane da se radi o uvedenim novotarijama, čime ovaj razlog nedvojbeno ukazuje na pokuđenost poistovjećivanja sa njima u tome. Jer u najmanju ruku poistovjećivanje sa njima može biti mekruh, kao što je i najmanje moguće da neka novotarija bude mekruh. Mnogo je dokaza koji ukazuju da je haram se poistovjećivati sa njima u praznicima, kao što Poslanik, sallallahu alejh ve sellem, kaže:

"Ko se uporedi sa jednim narodom on pripada njima."

Razlog ove zabrane je opći pojam poistovjećivanja sa njima. Također hadis u kojem kaže:

"Razlikujte se od mušrika." I sl. tome od stvari koje smo naveli kroz dokaze Kur'ana i sunneta, od zabrane slijeđenja puta onih koji su zaslužili srdžbu i onih koji su zalutali. Njihovi praznici su njihov put, i mnogi drugi dokazi mimo toga.

Ko shvati ono što je prethodilo od općih dokaza kroz izvore, konsenzusom ili analogijom, shvatit će da se ovo pitanje odnosi na mnoge dokaze koji su prethodno navedeni. Zatim će shvatiti da je ovo od vrste njihovih djela koja predstavljaju njihovu vjeru, ili pak slogan njihove lažne vjere. Te je sve to cjelokupno zabranjeno, za razliku od onoga što nije od specifičnosti njihove vjere niti njenih slogana, kao što je izuvanje obuće u namazu, što je dozvoljeno.

Također će uvidjeti razliku između onoga na čemu smo ostali od naših običaja, i što nismo ništa inovirali čime bi smo se poistovjetili sa njima, i između onoga što bi smo uveli kao novotarije od djela čije su osnove uzete od njih, sa namjerom poistovjećivana sa njima ili bez namjere.

Što se tiče drugog razloga on se posebno odnosi na običaje kafira, kroz Kur'an, sunnet, konsenzus i uzimanje pouke. Što se tiče Kur'ana, to je ono što su mnogi od tabiina i drugih protumačili u riječima Uzvišenog:

"I oni koji ne prisustvuju laži, i koji, prolazeći pored besmislica, prolaze dostojanstveno." (Sura El-Furqan, 72)

Ebu Bekr Hilal prenoseći u 'Džami'a' sa svojim lancem prenosilaca od Muhammeda b. Sirina o riječima Uzvišenog: "I oni koji ne prisustvuju laži," kaže: "To je Cvjetnica." (1)

Također se spominje od Mudžahida da je rekao: "To su praznici mnogobožaca." Također se od Rabie b. Enesa prenosi da je rekao: "To su praznici mnogobožaca."

U tom značenju se od Ikrimeta prenosi da je rekao: "To je igra koju su imali u džahilijetu."

Kadi Ebu Je'ala kaže: "Pitanje o zabrani prisustvovanja praznicima mušrika."

Ebu Šejh Esfahani prenosi svojim lancem prenosilaca o uslovima zimija od Dahaka u riječima Uzvišenog: "I oni koji ne prisustvuju laži." Kaže: "To su praznici mnogobožaca." Sa njegovim lancem od Ebu Sinana od Dahaka se prenosi: "I oni koji ne prisustvuju laži." Kaže: "Govor širka." Sa njegovim lancem od Džuvejbira od Dahaka se prenosi: "I oni koji ne prisustvuju laži." Kaže: "Praznici mnogobožaca."

Njegovim lancem od Amra b. Mureta se prenosi: "Oni koji ne prisustvuju laži: nisu skloni mušricima u njihovom širku niti se sa njima druže."

Njegovim lancem od Ata' b. Jesara se prenosi da je rekao: "Omer je rekao: "Čuvajte se govora nearapa, i da ulazite kod mušrika u njihove crkve na dan njihovih praznika." Riječi tabiina "Da su to praznici kafira" ne kontriraju drugima koji kažu da je to širk ili idol iz džahilijeta, zbog toga što neki međi njima kažu: "To su hanovi za sjedenje." Drugi kažu: "To su mjesta pjevanja." Selefi su imali običaj da u svojim tumačenjima čovjeku spomenu vrstu od vrsta naziva zbog potrebe slušaoca za time, ili da skrene pažnju na rod, kao da nearap kaže: "Šta je to hljeb?" Pa mu se dadne kriška, i kaže mu se išaretom na rod, ali ne samo na krišku. Ali neki su ljudi rekli da se svjedočenje ovdje odnosi na laži.

Ovdje se treba osvrnuti na ovaj stav, jer se kaže "I oni koji ne prisustvuju laži." Ali nije rekao "Ne svjedoče sa laži." Jer arapi kažu: "Prisustvovao sam tome i tome." Kao što Ibn Abbas kaže: "Prisustvovao sam bajramu sa Allahovim Poslanikom"(2) Ili kada Omer kaže: "Plijen pripada onome koje prisustvovao bitci."(3) Ovoga je mnogo u njihovom govoru, ali ako kaže 'svjedočio sam time i time' znači da je obavijestio takvim nečim.

Tabiini su tumačili 'zur' da je uljepšan i izvitopren da bi se pokazao suprotno od svoje istine. U tom smisli su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Hvalisavac sa onim što ne posjeduje je kao i onaj koji odjene odjeću laži." (4)

Zbog toga što je preuveličavao ono što nema u posjedstvu. Onaj ko svjedoči sa laži iznosi u javnosti suprotno onome što krije u tajnosti, zbog toga su ga selefi tumačili nekada kao ono što pokazuje u ljepšem obliku zbog njegove sumnjičavosti, ili strasti, ali je u svojoj suštini laž. Tako da širk i njemu slične stvari u javnosti se prikazuje lijepim zbog njegovih sumnji, dok se muzika i njoj slično prikazuje lijepim zbog strasti.

Što se tiče praznika mušrika oni u sebi sadrže lažnu sumnju i strast u kojima nema koristi za vjeru, i onoga od kratkotrajnih užitaka, čiji kraj biva bolan, tako što postaje lažnim, kao i oni koji su prisustvovali i posvjedočili.

Ako je Allah pohvalio onoga ko se kloni prisustvovanja koje biva pukim promatranjem ili slušanjem, šta onda reći na poređenje sa onim što biva iznad toga od djela koja bivaju sama po sebi laž a ne samo svjedočenje?!

Zatim suština ovog ajeta jeste da je pohvalio ove ljude, i zato što navodi na ostavljanje prisustvovanja njihovim praznicima i drugim lažnim stvarima. Što opet navodi na vjerski poželjno neprisustvovanje ili da je pokuđeno prisustvovati zato što ga Allah, subhanehu ve te ala, oslovljava kao laž. Ali da je zabranjeno prisustvovati na osnovu ovog ajeta treba razmotriti.

Dokaz da je zabranjeno činiti takvo nešto može se izvesti na više načina, jer ga Allah naziva lažju i pokudio je onoga ko lažno govori, iako ne bi nanio štetu drugima u očitovanju toga. Allah, subhanehu ve te ala, kaže: "Oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu." (Sura El-Mudžadele, 2)

I kaže: "Pa klonite se prljavštine kumira i klonite se lažna govora!" (Sura El-Hadždž, 30)

Pa onaj ko lažno govori je takav. Neko će reći da je lažno govoriti gore nego lažno činiti, jer ako ih je pohvalio samo zato što se klone prisustvovanja lažima ukazuje da je takvo djelo kod Njega sa mahanom. Jer da je ovo djelo dozvoljeno i da ga je bolje ostaviti onda u njegovom prisustvovanju ili klonjenju ne bi bilo velike pohvale, jer prisustvovanje u običnim (dozvoljenim) stvarima nema koristi, dok njihovo neproamatranje nema osim mali uticaj.

Neko će reći da je ovo prekomjerno hvaljenje njih, jer nisu prisustvovali lažnim sijelima, i pored toga što oni nisu takvo nešto činili. Allah, subhanehu ve te ala, kaže:

"A robovi Svemilosnog su oni koji po Zemlji mirno hodaju." (SuraEl-Furqan, 63)

Dakle, ove, koji su se okitili ovim svojstvima, je učinio robovima Milostivog. Robovanje Milostivom je vadžib, tako da su i ova svojstva vadžib, o čemu ima razmatranja. Ili će se reći da u ovim svojstvima ima onoga što nije vadžib, jer oni koji su se okitili ovim svojstvima zaslužuju ovaj opis istinski i kao savršenstvo. Allah, subhanehu ve te ala, kaže: "Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene." (Sura El-Enfal, 2)

Uzvišeni kaže: "Allaha se boje od robova Njegovih učeni." (Sura Fatir, 28)

Ili kada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Nije siromah onaj ko nađe zalogaj ili dva." – (5) I kaže: "Koga ubrajate među bankrote?" (6) "Koga ubrajate među one kojima djeca ne žive?" (7) ovakvih primjera je mnogo. Bez obzira da li je ajet ukazivao na zabranu toga ili njegovu pokuđenost ili poželjnost njegovog ostavljanja, postići će se ciljano.

Dakle cilj je također pojasniti poželjnost izbjegavanja poistovjećivanja sa njima. Jer pojedinci misle da je poželjno poistovjetiti se sa njima, zbog toga što u takvom postupku se ostvaruje dobit za porodicu, ili da ljudi odobre njihov trud i zaradu na ovom svijetu, ali ako shvati poželjnost on se toga kloni, i to je ono ciljano.

Što se tiče sunneta, Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: "Došao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, a oni su imali dva dana u kojima su se igrali (zabavljali), pa je rekao: "Šta su ova dva dana?" "U njima smo se igrali u džahilijetu." Rekoše oni. Kaže: "Allah vam ih je, uistinu, zamjenio boljima, Kurban bajramom i Ramazanskim bajramom."

Bilježi ga Ebu Davud ovim riječima (8) govorio nam je Musa b. Ismail govorio nam je Hamad od Hameda od Enesa. Bilježe ga Ahmed (9) i Nesai (10), a ovaj lanac je po Muslimovim uslovima.

Hadis ukazuje na to da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije odobrio njihova dva džahilijetska dana niti ih je pustio da se u njima igraju po običaju. Nego je rekao: "Allah vam ih je, uistinu, zamjenio boljima," a zamjena nečega vodi ka ostavljanju onoga što je zamjenjeno. Jer nemoguće je spojiti između zamjenjene stvari i nadomještene. Tako da se ovaj termin ne koristi osim ako se želi ostaviti njihovo spajanje kao što Uzvišeni kaže:

"Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelja prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji?" (Sura El-Kehf, 50)

I riječi Uzvišenog: "I zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim." (Sura Sebe', 16)

I riječi Uzvišenog: "Onda su oni koji su nepravedni bili zamijenili drugom Riječi koja im je dana." (Sura El-Beqare, 59)

I riječi Uzvišenog: "Hrđavo za dobro ne mijenjajte." (Sura En-Nisa, 2)

Pogledati više u knjizi "Slijeđenje Pravog puta 1" str. 256-297

1. Cvjetnica je kršćanski praznik kojega proslavljaju u nedjelju prije uskrsa kada nose svijeće tvrdeći da je to uspomena na ulazak Mesije u Bejtul Makdis. 'Muadžemul vesit' 1. dio, str. 88.

2. Hadis u cjelosti je: "... Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom, – i svi su klanjali (bajram namaz) prije hutbe." Bilježi ga Buharija u 'Sahihu' br. 962, 'Feth'.

3. Bilježi ga Abdu Rezak u 'Musanifu' 5.dio, str. 303. Šejhul-islam Ibn Tejmijje

4. Mutefekun alejhi u hadisu od Esme  a kod Muslima se nalazi u više verzija.

5. Bilježi ga Buharija u 'Sahihu' br. 1479, 'Feth' a njegova verzija: "Nije siromah onaj koji kruži među ljudima pa nađe zalogaj ili dva."

6. Ovo je dio hadisa kojeg bilježi Muslim u 'Sahihu' br. 2581 riječima: "Znadete li ko je bankrota..."

7. Bilježi ga Muslim u 'Sahihu' kao dugačak hadis br. 2608.

8. Ebu Davud u 'Sunnenu' br. 1134, a hadis je sahih.

9. U 'Musnedu' 3. dio, str. 103, 235 i 250.

10. U 'Sunnenu' 3. dio, str. 179.