„Protivnici tekfira" pored svog nepoznavanja značenja la ilahe illAllah, koji su na njega dodali izbjegavanje sticanja znanja, neprijateljevanje protiv la ilahe illAllah i odvraćanje od Allahovog puta - a mnogi kojima je istina postala jasna su postali glavešine prkosa - se nisu zadovoljili spomenutim sve dok nisu protekfirili Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. Nekakav Zijad Ljakić, kojeg je neko u Saudijskoj Arabiji nafurao da je „kadija" tekfiri Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, lažući da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prije nego što je dobio Objavu bio mušrik. A mušrik je u isto vrijeme i kafir zato što je kufr suprotnost imanu!

Evo ti pitanje i odgovor sa web-stranice ovih neprijatelja la ilahe illAllah, bili oni toga svjesni ili nesvjesni:

„Pitanje:
„Esselamu alejkum! „Je li Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, prije objave bio u islamu i kako se tada prakticirala vjera?"

Odgovor:
„Alejkumusselam.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prije početka Objave nije bio musliman niti u islamu. Dokaz za to su riječi Uzvišenog u suri Ed-Duha: "Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, i bio si na zabludi, pa te je na Pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio?" (Ed-Duha 6-8) Ovaj ajet jasno govori da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije početka Objave bio na dalaletu pa ga je Uzvišeni sa Kur'anom uputio na pravi put. Takođe, kaže Uzvišeni u drugom ajetu: "Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put". (Eš-Šura, 52)

A vjera koja se praktikovala u Mekki je bila mnogobožačka u kojoj je bilo ostataka Ibrahimove, alejhisselam, vjere. Mekelije, stanovnici Mekke, su bili mušrici, obožavaoci kipova. Detaljnije o ovome se može pročitati na početku svake sire. Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakić!"

 

---

Dakle, naš „Mr." i „Kadija", anti-tekfirovac Zijad Ljakić nas „podučava" da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prije nego što je postao Poslanikom, bio mušrik, na vjeri mnogobožaca!Allah ih ubio kuda se odmeću!

A kada mi kažemo o nekom pojedincu, počevši od taguta propisivanja zakona i suđenja pa sve do običnog čovjeka da je srušio značenje la ilahe illAllah, nazivaju nas „crnim tekfirovcima"!Dovoljan nam je Allah i divan je On Zaštitnik!

Znači, Allah Koji je, kako je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao u autentičnom hadisu pogledao u stanovnike zemlje pa su mu bili odvratni, i Arapi i nearapi, osim ostataka sljedbenika Knjige, je vidio u Poslaniku veliki širk, pa Mu je i on naravno bio odvratan, pa je onome koji Mu je bio odvratan dao poslanstvo, i učinio ga Svojim najvećim poslanikom i pečatom vjerovjesništva!

On Uzvišeni je, dok je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao dijete bio u plemenu Beni Sa'd, poslao meleka Džibrila koji mu je rasporio prsa i njegovo srce oprao u zlatnoj posudi sa zem-zem vodom, kako mu šejtan ne bi naškodio, ali njegovo srce je kod ovog Ljakića bilo oprano od svega drugog do od velikog širka, koji ga je učinio mnogobošcem?!

Uz sve to Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije ostao na urođenoj zdravoj prirodi, na kojoj Allah stvara čovjeka, kao što nam je to rečeno u hadisu, pa je prešao na veliki širk, a nije ostao na tevhidu, a zdrava ljudska priroda je tevhid!

Allah je prije Objave spriječavao Poslanika od prisustvovanja svadbama mušrika ali ga nije spriječio od velikog širka?!Allah je dao da Allahovom Poslaniku prije Objave kamen naziva selam a mi znamo da u islamu nije dozvoljeno nazvati selam osim muvehhidu, i Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je pored svega toga mušrik!

A mušrik je kafir, bez imalo sumnje!

Štaviše, ako znamo da je osnova da se nad arapskim mušricima prije Objave uspostavio poslanički argument, a Poslanik je bio najpametniji i najrazumniji od svih njih, iz toga proizilazi da je Allahov Poslanik bio prvi mušrik nad kojim se uspostavio argument, i od vječnosti u vatrinije ga djelila osim smrt, kao što je slučaj sa njegovim ocem?!

Allah daje poslanstvo mušriku!?

Poslanik je bio poznat po povjerljivosti, zbog čega su ga ljudi zvali „povjerljivi" (el-emīn), ali je pronevjerio ono na čemu ga je Allah stvorio, i pronevjerio Allaha velikim širkom i mnogoboštvom?!

O Allahu dragi, šta se ovo dešava!

Vereka ibn Nevfel, radijallahu 'anhu, kojem je Hatidža, radijallahu 'anha, odvela Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon objave prvih ajeta, bio je muvehhid i bio je bolji od Allahovog Poslanika, koji je prije Objave bio mušrik?! Zejd ibn 'Amr ibn Nufejl, 'Amr ibn 'Abese i mnogi drugi su prije Objave bili muvehhidi, a naš Poslanik Muhammed je bio toliko manjkavog razuma i prljave duše – dovoljan nam je Allah i divan je On Zaštitnik – da nije znao izaći iz mnogoboštva?! Zašto se povlačio u pećinu Hirā'?! Prenosi li neko nešto od njegovog velikog širka!? I tako dalje...

O ajetu iz sure Ed-Duhā: (i našao te je dāllen, pa uputio)se kažeda se dāll ovdje tumači u značenju nepoznavanja obavijesti i propisa čije nepoznavanja ne znači nepostojanje osnove tevhida. Isto se kaže o ajetu iz sure Eš-Šūra: (...ti nisi znao šta je Knjiga niti imān).

Rekao je Ibn Kethir, rahimehullah:

„Njegove riječi: (i našao te je dāllen pa uputio) su poput Njegovih riječi: (Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put.) Eš-Šūra 52

Među njima ima onih koji su rekli da se time želi reći da se on, 'alejhisselam, bio izgubio na obroncima Mekke kad je bio mali a zatim se vratio. Rečeno je da se bio izgubio dok je sa svojim amidžom bio na putu za Šam, a bijaše jahao kamilu po noći, te dođe Iblis da je skrene s puta, pa dođe Džibril i puhnu Iblisa tako da ovaj od toga stiže do Abesinije, a zatim vrati jahalicu na put. Prenio ih je El-Begavi."

El-Begavi je u svom Tefsiru još spomenuo:

„(i našao te je dāllen pa uputio) tj. da ne znaš ono na čemu si (pa uputio) tj.: pa te uputio tevhidu i vjerovjesništvu.Rekao je El-Hasan i Ed-Dahāk i Ibn Kejsān „i našao te je dāllen" u pogledu znakova vjerovjesništva i propisa šerijata, da ih ne znaš, pa te njima uputio, kao što je rekao: „Iako si prije njega bio od onih koji ne znaju" (Jusuf 3), i rekao je: „Nisi znao šta je Knjiga niti imān". (Eš-Šūra 52)."

Rekoh, njegove riječi „pa te uputio tevhidu i vjerovjesništvu" nemaju oprečno značenje u smislu da Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prije toga nije pri sebi imao osnovu tevhida. Ono čemu je Allah uputio Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a što on nije znao o tevhidu mogu bitinjegova detaljna pitanja vezana za neka Allahova djela i svojstva.

Kao što Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije bio poznavao detalje Sudnjeg Dana, niti mnogo toga o prijašnjim vjerovjesnicima i detaljima njihovog života, i tako dalje.

Eš-Ševkāni, rahimehullah, je rekao u svom Tefsiru Fethu-l-Qadīr:

„Ed-dalāl ovdje ima značenje neznanja (gafleta), kao što je u Njegovim riječima: (Mom Gospodaru ništa nije skriveno (la jedill) niti zaboravlja) – Tā Hā 52 – I kao što je u Njegovim riječima: (...iako si prije toga bio od onih koji ne znaju/gāfilin) – Jusuf 3

Značenje je: našao te je da ne znaš ono što ti se želi od stvari vjerovjesništva. Ovo je odabrao Ez-Zedžādž. Rečeno je: značenje dāllen je nisi znao Kur'an niti propise, pa te je tome uputio. Rekao je El-Kelbi, Es-Sudijj, i El-Ferrā': „Našao te je među zabludjelim narodom, pa ih je Allah uputio tebi." Rečeno je: „Našao te je da tražiš kiblu pa te je njoj uputio" kao što je u Njegovim riječima: (Vidjeli smo okretanje tvog lica prema nebu, i zasigurno ćemo ti dati da se okrećeš prema kibli s kojom si zadovoljan.) – El-Beqareh 144 – Pa ed-dalāl ovdje ima značenje traženja, Rečeno je: našao te je izgubljenim u tvom narodu pa te je uputio k Njemu, pa ed-dalāl ovdje ima značenje izgubljenosti.

Rečeno je: našao te je da voliš uputu pa te uputio njoj, pa ed-dalāl ovdje ima značenje ljubavi...rečeno je: našao te je izgubljenog u obroncima Mekke pa te uputio, tj. vratio te tvom djedu Abdulmuttalibu."

Rekoh, pogledaj kako učenjaci tumače Allahovu Knjigu i kako se čuvaju od pogrešnih i opasnih značenja.Interesantno je kako je Eš-Ševkani protumačio komentar Es-Sudijja:

„Rekao je El-Kelbi, Es-Sudijj, i El-Ferrā': „Našao te je među zabludjelim narodom, pa ih je Allah uputio tebi."

A u Tefsiru imama Et-Taberija nalazimo:

„Es-Sudijj je o tome rekao ono što nam je pričao Ibn Humejd rekavši: „Pričao nam je Mihrān od Es-Sudijja (i našao te je dāllen pa uputio), da je rekao: „Bio je na stvari svog naroda četrdeset godina." A rečeno je: time je htio reći: našao te je među narodom u zabludi pa te je uputio."

Rekoh, riječima: „A rečeno je: time je htio reći: našao te je među narodom u zabludi pa te je uputio.", želi protumačiti riječi Es-Sudijja: „Bio je na stvari svog naroda četrdeset godina.", a to isto je, kao što se da vidjeti, uradio i Eš-Ševkāni, uopšte ne spomenuvši prvu naizgled problematičnu izreku Es-Sudijja, koja se mora protumačiti u značenju koje priliči Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, a nakon toga čovjeku poput Es-Sudijja.

Ševkanijev tefsir je kao skraćena verzija Tefsira imama El-Qurtubija, a Tefsir Ibn Kethira kao skraćena verzijaTefsira imama Et-Taberija.

El-Qurtubi, nakon što je spomenuo sva mišljenja i iznio svoje, kaže:

„Neki su rekli da je on uopšteno bio na onome na čemu je bio njegovnarod, nije im ispoljavao suprotno; u vanjštinskom stanju. A što se tiče širka, tako nešto se ne misli o njemu, već je bio na ceremonijama naroda četrdeset godina. El-Kelbi i Es-Sudijj su rekli: „To se uzima u vanjštinskom smislu." Tj. našao te je kafirom a narod su nevjernici pa te je uputio, a ovo mišljenje i odgovor na njega je prethodilo u suri Eš-Šūrā. Rečeno je: našao te je utopljenim među sljedbenicima širka pa te je odvojio od njih. Kaže se: „dalle-l-mā'u fi-l-leben" (voda se utopila/rastvorila u jogurtu), a od njega je i (zar kada istruhnemo (dalelnā) u zemlji...) tj. kada se prilikom sahrane stopimo sa zemljom tako da ne bude razlike između nas i njene cjeline. Po qirā'etu el-Hasana (i našao te je dāllen pa uputio) tj. našao te je onaj koji je u zabludi pa se tobom uputio. Ovo je qirā'et po tefsiru. Rečeno je: (i našao te je dāllen) tvoj narod ne nalazi puta do tebe, i ne znaju tvoju vrijednost, pa je muslimane uputio tebi sve dok nisu povjerovali u tebe."

Rekoh, obrati pažnju na riječi: „A što se tiče širka, tako nešto se ne misli o njemu..."A riječi El-Kelbija i Es-Sudijja se mogu protumačiti u smislu tekfira u vanjštinskom smislu bez da to podrazumijeva tekfir u suštinskom, tj. u onome što je između Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, tako da između konstatacije „A što se tiče širka, tako nešto se ne misli o njemu..." i njihovog mišljenja nema kontradiktornosti.Ovo njihovo mišljenje je bez sumnje nezgodnoi zahtijeva preciznu naučnu studiju kako bi se tačno odredilo šta je time željeno reći. Kod tefsira ajeta sure Eš-Šūrā, El-Qurtubi je spomenuo lijepe i važne stvari, koje ne mogu a da ne prenesem. Rekao je, rahimehullah, nakon što je naveo dva posljednja ajeta sure:

Njegove riječi, Uzvišen je: (Nisi znao šta je knjiga niti iman) tj. nisi bio znao put do imana, Vanjština ovoga ukazuje na to da prije Objave nije bio opisan imanom. El-Qušejri je rekao: „To spada u stvari koje su razumski moguće. Mišljenje koje je zauzeo El-Mu'azzim je da Allah nije poslao vjerovjesnika a da prije poslanstva nije bio mu'min, a u njemu ima proizvoljnosti, osim ako bi bilo potvrđeno odsječnim dokazom." Rekao je El-Qādī Ebu-l-Fadl 'Ijād: „Što se tiče njihove sačuvanosti od (ovoga) prije vjerovjesništva, ljudi se u tome razilaze. Istina je da su oni prije vjerovjesništva sačuvani od neznanja o Allahu, Njegovim svojstvima i sumnje u bilo šta od toga. Obavijesti i predaje o vjerovjesnicima podržavaju jedna drugu u pogledu čistoće vjerovjesnika od ove manjkavosti od kako su rođeni. Njihovo odrastanje je bilo na tevhidu i imanu, štaviše, na sjaju svjetla spoznaje i zadasima dražesnosti sreće, i ko god pogleda njihovu biografiju od njihovog djetinjstva do poslanstva uvjeriće se u to. Kao što je poznato iz stanja Mūsāa, 'Isāa, Jahje, Sulejmana i drugih, 'alejhimu-s-selam. Rekao je Uzvišeni Allah: (Mi mu dadosmo mudrost (el-hukm) još dok je dječak bio) – Merjem 12 – Mufessiri su rekli: Jahji je dato znanje o Allahovoj Knjizi još za vrijeme njegovog djetinjstva. Ma'mer je rekao: „Imao je dvije godine ili tri, pa mu djeca rekoše: „Zašto se ne igraš?", a on reče: „Zar sam zbog igranja stvoren?!"

Rečeno je o Njegovim riječima: (Kao potvrđivač istinitosti Riječi od Allaha.) – Alu 'Imrān 39. Jahja je potvrdio istinitost 'Isāa kad je imao tri godine, pa mu je posvjedočio da je on Allahova Riječ i Njegov Duh. Rečeno je: potvrdio je njegovu istinitost dok je bio u stomaku svoje majke; Jahjina mati je govorila Merjemi: „Osjećam da ono što je u mom stomaku čini sedždu pozdrava onom što je u tvom stomaku." Allah je ukazao na govor 'Isāa svojoj majci prilikom njenog porođaja sa njim, (Ne tuguj!) – Merjem 24, prema qirāetu onih koji su čitali „men tahteha", i prema mišljenju onih koji su rekli da je onaj koji je pozvan 'Isā. Ukazao je na njegov govor u kolijevci: (Ja sam Allahov rob, daće mi Knjigu i učiniti me vjerovjesnikom) – Merjem 30. Rekao je: (Te dadosmo da je Sulejman shvati, a obojci smo dali mudrost i znanje) – El-Enbija' 79 Spomenuto je od mudrosti Sulejmana dok je bio dječak koji se igra u pitanju kamenovane i u priči o djetetu ono za čime se poveo njegov otac, Davud. Et-Taberi je spomenuo da je kada mu je data vlast imao dvanaest godina. Isto tako je i sa pričom Mūsā'a, 'alejhi-s-selam, sa faraonom, i njegovom uzimanju njega za bradu a bio je dijete. Mufessiri su rekli o riječima Uzvišenog: (Uistinu smo Ibrahimu dali razboritost još prije) – El-'Enbija' 51, tj. uputili smo ga dok je bilo mali. Rekao je Mudžahid i drugi. Ibn 'Atā' je rekao: „Izabrao ga je prije nego što je otkrio njegovo stvaranje.

Neki su rekli: kada je Ibrahim rođen Allah mu posla meleka, koji mu je prenio naređenje od Uzvišenog Allaha da ga spozna svojim srcem i spominje svojim jezikom, pa reče: „Već sam to uradio!", a nije rekao: „Uradiću!" Ovo je njegova razboritost. Rečeno je da je bacanje Ibrahima u vatru i njegova kušnja bila kada je imao šesnaest godina, i da je kušnja Ishaqa klanjem bila kada je imao sedam godina, i da je argumentacija Ibrahima preko zvjezde, Mjeseca i Sunca bila kada je imao petnaest godina. Rečeno je da je Jusufu data Objava dok je bio dječak kada su njegova braća htjeli da ga bace u bunar, riječima Uzvišenog: (Mi mu objavismo: „Ti ćeš ih o ovoj njihovoj stvari sigurno obavijestiti.) – Jusuf 15 – ajet. I druge obavijesti o njima. Učenjaci biografije su prenijeli da je Amina kći Vehba obavijestila da se naš vjerovjesnik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, rodio pruženih ruku prema zemlji, dignute glave prema nebu. U svom hadisu sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao: „Tokom mog uzrastanja omraženi su mi idoli, i omražena mi je poezija, i nisam naumio učiniti nešto što se u džahilijetu radilo osim dva puta, pa me je Allah sačuvao i više nisam pokušavao". Zatim se odredba za njih učvrsti i jedna za drugom blagodati Uzvišenog Allaha im dolaze, i svjetla spoznaje zablistaju u njihovim srcima sve dok ne dođu do cilja i dostignu odabirom Uzvišenog Allaha njih da budu vjerovjesnici ostvarenje vrhunca u plemenitim osobinama, bez vježbanja i treniranja. Rekao je Uzvišeni: (I kada on stasa mi mu dadosmo mudrost i znanje) – Jusuf 22 -. Rekao je El-Qādi 'Ijād: „Nije prenio niko od poznavaoca vijesti da je bilo ko od onih kojima je dato vjerovjesništvo i koji su odabrani bio od poznatih po kufru i širku prije toga. Dokaz u ovom poglavlju je tekst. Neki su argumentovali time što srca bježe od onoga čiji je to bio put."

Rekao je El-Qādi: „Ja kažem da su Kurejšije optužile našeg Vjerovjesnika, 'alejhi-s-selam, svime što su izmislili. Nevjernici naroda su sramotili svoje vjerovjesnike čim god su mogli i svim što su izmišljali od stvari na koje je Allah ukazao ili su nam ih prenijeli prenosioci; u svemu tome mi nismo našli nijedno sramoćenje ijednog od njih zbog odbijanja njihovih božanstava, te grđenje njega zbog ostavljanja onoga u čemu je učestvovao sa njima. Da se to dogodilo oni bi u tome požurili i time argumentovali, i njihovo korenje njega zbog toga što im zabranjuje ono što je obožavao prije bi bilo gnusnije i odsječnije u argumentaciji od njihovog korenja njega zbog odvraćanja od njihovih božanstava i onoga čemu su 'ibadetili njihovi preci prije toga. U njihovoj saglasnosti da se klone toga je dokaz da oni nisu našli puta do njega; jer da je tako bilo bilo bi prenešeno, i ne bi to prećutali, kao što nisu ćutali kada je promjenjena kibla, rekavši: (Šta ih je okrenulo od kible na kojoj su bili?) – El-Beqareh 142 -, kao što je to Allah prenio o njima.

Učenjaci su govorili o našem Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem; da li je bio obavezan nekoj vjeri prije Objave ili ne? Neki to apsolutno zabranjuju i razumski ga ocijenjuju nemogućim, rekavši da je daleko da onaj koji je bio poznat kao sljedbenik bude slijeđeni, i to su izgradili na (razumskom) ocijenjivanju lijepim i ružnim. Druga skupina se susteže u pogledu njega, 'alejhi-s-selam, i ostavljanju odsječne presude nad njime bilo čime, zbog toga što nijednu od dvije opcije razum ne ocijenjuje nemogućim, a kod njih se u pogledu njih dvije nije jasno ukazao put razuma. Ovo je mezheb Ebu-l-Me'alija. Treća skupina je rekla da je on bio obavezan robovati putem šerijātā prije njega, i da je po njima radio. Zatim su se oni razišli u određivanju, pa je jedna grupa mišljenja da je on bio na vjeri 'Isāa, jer ona derogira sve vjere prije nje, a nije dozvoljeno da vjerovjesnik bude na vjeri koja je derogirana. Druga skupina je mišljenja da je on bio na vjeri Ibrahima jer je on od njegove djece, a on je otac vjerovjesnika.

Jedna skupina je mišljenja da je on bio na vjeri Mūsāa zbog toga što je ona najstarija od svih vjera. Mu'tezile su mišljenja da je neminovno da bude na nekoj vjeri ali ne znamo koja je to vjera lično. Naši imami su pobili sva ova mišljenja zbog toga što se radi o međusobno oprečnim mišljenjima za koje ne postoji odsječan dokaz, iako razum sve to dozvoljava. Ono što se kategorički može reći jeste da on, 'alejhi-s-selam, nije bio pripisan nijednom od vjerovjesnika na način koji za sobom povlači da bude jednim od njegovog naroda, i predmetom obveznosti čitavim njegovim šerijatom. Ne, već je njegov šerijat neovisan, sam za sebe, početak mu je od Allaha, Sudije, dželle ve 'ala, i da je on, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio vjernik u Allaha, 'azze ve džell, da nikad nije učinio sedždu kipu, niti pridružio Allahu, niti je bludničio, niti je pio vino, nti je prisustvovao noćnom druženju, niti je prisustvovao savezu El-Metar, niti savezu El-Mutajjebīn, već ga je Allah očistio i sačuvao od toga.

Ako bude rečeno: 'Uthman ibn Ebi Šejbe nam je pričao od Džabira da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prisustvovao uz mušrike na njihovim svetištima, pa je čuo dva meleka iza njega, pa jedan reče drugom: „Otiđi i stani iza njega!", a drugi reče: „Kako da stanem iza njega kada on dodiruje kipove?! Pa ih nakon toga nije viđao."?

Odgovor je da je ovaj hadis žestoko pokudio imam Ahmed ibn Hanbel, rekavši: „Ovo je slagano, ili slično slaganom!" Ed-Darequtni je rekao: „'Uthman je pogriješio u njegovom lancu prenosioca! Hadis je globalno rečeno munker, nije postignuta saglasnost u pogledu njegovog lanca prenosioca, tako da se ne osvrće na njega. Poznatoje od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kod učenjaka suprotno ovome, od njegovih riječi: „Omrznuti su mi kipovi." I njegovih riječi u priči Buhejrā kada je zakleo Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Latom i 'Uzzāom, kada ga je sreo u Šamu na njegovom putovanju sa njegovim amidžom Ebu Talibom, dok je bio dječak, pa je na njemu vidio znakove vjerovjesništva i provjerio ga time, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Nemoj od mene tražiti njima, jer tako mi Allaha, ništa ne mrzim kao njih." Pa mu Buhejrā reče: „Tako ti Allaha, obavijesti me o onome o čemu ću te pitati!", pa mu reče: „Pitaj o čemu god hoćeš!" Također, ono što je poznato u njegovoj biografiji, 'alejhi-s-selam, i Allahovoj podršci njemu, u tome što je postupao suprotno mušricima u njihovom stajanju na Muzdelifi na Hadždžu, a on je stajao na 'Arafātu, jer je to bilo mjesto stajanja Ibrahima, 'alejhi-s-selam. Pa ako bude rečeno: Allah Uzvišeni je rekao: „(Reci: „Nećemo, već slijedimo milletu Ibrahima) – El-Beqareh 135 – i rekao je: (Slijedi vjeru Ibrahima) – En-Nahl 12, i rekao je: (Propisao vam je od vjere) – Eš-Šūra 13 – ajet. Ovo za sobom povlači da je obavezan nekog šerijata? Odgovor na to je da se to tiče onoga u pogledu čega se šerijati ne razilaze od tevhida i uspostave vjere, prema onome čije objašnjenje je prethodilo na više mjesta, i u ovoj suri kod Njegovih riječi: (Propisao vam je od vjere) – Eš-Šūra 13, hvala Allahu.

Nakon što je ovo konstatovano, znaj da su se učenjaci razišli u pogledu tumačenja riječi Uzvišenog: (Ti nisi znao šta je Knjiga niti iman)

Jedna skupina je rekla da je značenje imana u ovom ajetu propisi imana i njegova obilježja. To je spomenuo Eth-Tha'lebi. Rečeno je: detalji ovog ogranka; tj. bilo ti je skriveno znanje o ovim detaljima. A dozvoljeno je upotrebljavati pojam iman za detalje šerijata; spomenuo ga je El-Qušejri. Rečeno je: nisi znao prije Objave da čitaš Kur'an, niti kako da pozivaš stvorenja u iman, i slično tome (se prenosi) od Ebu-l-'Alijeh. Bekr El-Qādi je rekao: „Niti iman koji je farzovi i propisi." Rekao je: „A bio je prije toga vjernik svojim tevhidom, zatim su objavljeni farzovi koje nije poznavao prije, pa mu se obvezništvom povećao iman." Ova četiri mišljenja su međusobno bliska. Rekao je Ibn Khuzejme: „Imanom se misli na namaz, zbog riječi Uzvišenog: (Allah neće dati da propadne vaš iman) – El-Beqareh 143 – tj. vaš namaz prema Bejtul-l-Maqdisu; tako da je pojam sveobuhvatan a ono što se želi posebno. El-Husejn ibnu-l-Fadl je rekao: „Tj. nisi znao šta je šta je Knjiga niti sljedbenike imana." Ovo je metoda izostavljanja prve imenice u genitivnoj vezi. Tj. ko će povjerovati? Ebu Talib ili El-'Abbas ili neko drugi mimo njih. Rečeno je: nisi znao Knjigu da nije bilo poslanice, niti iman da nije punoljetstva. Rečenoje: nisi znao šta je Knjiga da nije bilo Našeg davanja blagodati tebi, niti šta je iman da nije bilo Našeg upućivanja tebe, i to je podnošljivo. U pogledu ovog imana postoje dvije opcije; jedna od njih je: da je to iman u Allaha, a ovo on zna prije punoljetstva i prije svog vjerovjesništva; drugo je da je to dini islam, a ovo ne poznaje osim nakon vjerovjesništva.

Rekoh: ispravno je da jeon, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio mu'min u Allaha, 'azze ve dželle, od momenta uzrastavanja do njegovog punoljetstva, prema onome što je prethodilo. Rečeno je: (Nisi znao šta je Knjiga niti šta je iman) tj. bio si od neukog naroda, koji ne znaju Knjigu niti iman tako da nisi mogao uzeti ono čime si došao od nekog među njima koji to zna. Ovo je poput riječi Uzvišenog: (Prije njega nisi čitao nijednu knjigu niti si je pisao desnicom svojom. Da je tako sigurno bi oni koji su na neistini posumnjali) – El-'Ankebut 48 – Njegovo značenje je prenešeno od Ibn 'Abbasa, radijallahu 'anhuma."Kraj.

Dakle, ono što bi neko mogao reći jeste da Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prije Objave nije bio na posebnom islamu, tj. na onome što za sobom povlači šehadet Muhammedun Resulullah, što ne znači da je bio – da Allah sačuva – nevjernik, kao što kaže Ljakić. Nije bio na posebnom islamu zato što ga Allah još nije učinio vjerovjesnikom, ali je pri sebi imao opšti islam i tevhid.Ovo je ono što konstatuju učenjaci islama o našem Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem.

A neznalica i bezumnik, koji ne zna gdje mu je korist a gdje šteta, Zijad Ljakić tekfiri Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Primitivac tekfiri suštinski Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a bori se protiv naše negacije suštine islama tagutima i mušricima zbog upadanja u bilo koju jedinku velikog širka u ulūhijjetu, rubūbijjetu, ili neispunjenja kufra u taguta bez kojeg la ilahe illAllah ne postoji. Tekfir Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, je najcrnjiji, najradikalniji tekfir protiv kojeg se treba boriti svim snagama!

Nekada davno je „šejh" B.B. u dvanaestom okrugu u prisustvu Porče i N. Imamovića „podučavao" ljude tome da je i Allahov Poslanik Ibrāhīm, sallallahu 'alejhi ve sellem, takođe bio mušrik, i da nije znao ko je njegov Gospodar, i da je „fulio tri puta". Prvi put je mislio da je njegov Gospodar zvjezda, drugi put Mjesec a treći put Sunce, dok nije „skontao", pa Allahov Poslanik Ibrahim, 'alejhi-s-selam, bi kafir a ko protekfiri taguta i mušrika posta haridžija ili tekfirovac! Prilikom svega togaPorča i N. Imamović „nisu ništa primjetili"! Međutim, kada čuše tekfir uzrocima tekfira zbog kojih tekfire Allah i Njegov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, to im ne izmače i Djekna se poče pripremati za smrt!

Interesantno je to što sam saznao da je ovaj Zijad Ljakić u vrlo dobrim odnosima sa Porčom, pa pomislih kako se, Allahu dragi, za ovog čovjeka lijepe samo oni koji tekfire Allahove poslanike, oni koji rade za obavještajne službe i postavljaju kamere po džamiji poput S.B., i oni koji ne znajula ilahe illAllah i neprijateljuju protiv tevhida!

Najcrnji tekfir je tekfiriti Allahove poslanike a tekfiriti onoga koji nema islam i ostaviti islam onome koji ga ima je vjera islam. Tako su rekli Allah i Njegov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem.Na ovom svijetu nema pripadnika vjere a da ne tekfiri onoga koji nije na osnovi njegove vjere. Ljudi tekfire šejtane, vještice, sataniste, ateiste i tako dalje. Svako nekog tekfiri, samo je pitanje u tome šta je ispravno a šta ne.

Na kraju, da u bosansko-hercegovačkom društvu postoji čaksekta haridžija koji tekfire muslimane zbog velikog grijeha, demokratske i sekularne, pluralističke sisteme to uopšte ne bi interesovalo osim ako iz toga rezultira nešto kažnjivo laičkim zakonom. U Britaniji imaš 'ibādije iz Omana, koji tekfire zbog pukog počinjenja velikog grijeha, pa ih niko ne dira. Mustafu Cerića sam preko omanskog satelitskog kanala vidio na nekom naučnom simpozijumu u Omanu, i ne čuh ga da je napadao haridžije! U čitavom svijetu ćeš naći ekstremne šite i rafidije koji tekfire sunnije, i tako dalje.Štaviše, takvih ima po Bosni i djeluju na političkom nivou. A ima i ahmedija...

Jednostavno, tako nešto ne interesuje sekularnu državu „cowboys-i" moji! To vaše nahuškavanje ljudi je nekad funkionisalo na starom Divljem Zapadu, a priča o „tekfiru" još uvijek pali samo u Saudijskoj Arabiji, kojoj je Semir Imamović prodao svoju vjeru i čast, te u mnogim drugim arapskim zemljama, i pod vlašću Hamasa, kojeg bi vi izgleda slijedili u stopu i prema nama postupili po kratkom postupku, ali u Novom Divljem Zapadu, koji na istoku podržava ono što ne dozvoljava u svojim zemljama,je tako nešto ispod nivoa obrazovanog civilizovanog čovjeka.

Interesantno je dvoličnjaštvo Semira Imamovića i ovog novinara koji se služe metodama koje ne mogu uroditi plodom osim u diktatorskim režimima a u isto vrijeme se pozivaju na demokratiju, njene mehanizme i očuvanje iste!

Zar je zaboravio Semir Imamović kako mi je, nakon što je krenula američka ofanziva na Afganistan, na pitanje „Tekfiriš li ti Fahda?" potvrdno klimnuo glavom?! Ili se pokajao od „tekfira" tokom ili nakon četvrte godine fakulteta, prije nego što mu je trebao upis na magistraturu!?

Zar Semir i njegova družina ne protekfiriše sirijsku vladu?! U novom „Saff-u" čitamo naslov „kada se „musliman" pomurtedi". Slaže li se vaš vjerski poglavar Mustafa Cerić sa tekfirom sirijske vlade?! Jeste li vi kod njega i njegovih istomišljenika haridžije ili tekfirovci? Ako niste, zašto nas ne prestanete ljagati kao što je on prestao ljagati vas?!

Zar ovaj bezumnik, Semir Imamović, ne tekfiri Gadafija, zbog toga što ga je Vatikan (Bin Baz) protekfirio? A Mustafa Cerić ga smatra muslimanom i išao je kod njega da uzme para! Smatraju li vas Mustafa Cerić i njegovi istomišljenici haridžijama ili tekfirovcima ili ne? Ako vas ne smatraju tekfirovcima, onda „slijedite vašeg poglavara" i prestanite nas nazivati „tekfirovcima"!Isto vam se kaže i za Saddama Husejna i bilo koji drugi tagutski režim, kojeg tekfirite.

Štaviše, vi tekfirite kršćane i Jevreje, zar ne? Tekfiri li ih Mustafa Cerić, koji moli Uzvišenog da njihove mrtve uvede u Džennet? Smatra li vas on zbog toga haridžijama ili tekfirovcima ili vi njega kafirom zbog toga što ne tekfiri onoga u pogledu čijeg kufra postoji konsenzus muslimana? Ako ste se „nekako izmirili" onda prestanite napadati nas i nazivati nas „tekfirovcima"! Nemojte vagati samo jednim tasom!

Ovoliko o pojmovima radikalizam, ekstremizam, „tekfir",„opasna ideologija", njihovim značenjima i njihovoj nepravednoj upotrebi. Narod treba znati da izdajnici svakog principa pravednosti žele da ih uplaše kako bi ih odvratili od glavnih problema koji muče čovječanstvo, a posebno društvo Bosne i Hercegovine, odvratili ih od puta istine i pravednosti, i ostvarili svoje partijske i sektaške ciljeve.

Semira Imamovića izazivam da izgovori samo jednu rečenicu kojom će dokazati svoju ubjeđenost u ispravnost onoga na čemu je, a ona glasi:

„Allahu moj, molim Te Tvojim najljepšim imenima i najuzvišenijim svojstvima, da, ako znaš da nisam ostvario osnovu značenja la ilahe illAllah, uništiš mene, moju ženu i moju djecu, i da zametneš trag meni i meni sličnim!"

Neka izgovori ovu rečenicu javno kao što je ljagao javno i pravio se pametan! Osnova za ovaj postupak su riječi Uzvišenog iz sure Alu 'Imran – u prijevodu značenja:

(61. A onima koji se s tobom budu o njemu raspravljali, pošto si već pravu istinu saznao, ti reci: "Hodite, pozvaćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati.)

U mojoj knjizi „Trijumf vjerovjesničkog monoteizma nad da'vom širka i nacionalizma" sam odgovorio na tekst Semira Imamovića o meni u njegovom svaštopisu „Saff",a u audio-predavanjima „Mu'az ibn Džebel" na vjerske zablude koje se nalaze u takozvanom anti-tekfirskom proglasu.

Oba povoda mojih odgovora Imamoviću i njegovoj družini „proglasnika" je isti spomenuo u članku objavljenom u Dnevnom Avazu, što ukazuje na to da mu je to rak rana.Na našem govornom području ne postoji nijedna osoba koja je u stanju da se naučno suprotstavi da'vi tevhida. Ako je ima neka se javi!

Autor Ebu Muhammed - Preuzeto iz članka: "Odgovor na članak Dnevnog Avaza" - "Laži i potvore Semira Imamovića"