Jedna od zabluda koje se često navode, kada je u pitanju šejh Muhammed ibn AbdulVehhab, rahimehullah, je optužba na račun šejha da se pobunio protiv osmanskog hilafeta i da je izazvao podjelu muslimana. Mnoga "ulema" koja je pokušala odbraniti da'wu šejha, pokušala je odgovoriti na ovu zabludu, ali jedino što su mogli reći je: "Nedžd je od početka bio neovisan od osmanske države i zbog toga ne možemo reći da se šejh pobunio protiv osmanske države.".

Da'wa El-Munavi'in, str. 233-240

U stvarnosti je ova tvrdnja netačna iz tri razloga:

Kao prvo, osmanska država je imala nominalnu upravu nad Nedždom, jer je vladala Šamom, Irakom, Hidžazom, El-Ahsaom i Jemenom i porezi, koji su prikupljani od emira Nedžda, su stizali u osmansku državu preko nekih od navedenih zemalja.

Ed-Devlah El-Usmanijjah... 1/20 i Unvan El-Medžd, 1/97 pa nadalje.

Kao drugo, kada bi smo pretpostavili da je Nedžd bio neovisan od osmanske države, znamo da je da'wa šejha ušla u Hidžaz, El-Ahsa, El-Khalidž, Jemen i dijelove Iraka i Šama. Napali su Karbelu i opsjedali su Damask, a sva ova područja su, bez sumnje, bila pod kontrolom osmanske države.

Kao treće, imamo izjave imama da'we, rahimehumullah, koje se slažu po pitanju da je osmanska država bila darul-harb, osim onih mjesta koja su se odazvala da'wi tevhida, kao što ćemo kasnije vidjeti, inšaAllahu te'ala.

Da'wa šejha, rahimehullah, je bila da'wa čistog tevhida i borba protiv širka i mušrika. Jedan od najvećih branitelja širka, u tom vremenu, je bila osmanska država. U ovom članku ću navesti govor imama da'we i njihovih slijedbenika, pojašnjavajući njihov stav prema osmanskoj državi.

Imam Sa'ud ibn AbdulAziz, rahimehullah (p. 1229 h.g.)

Već sam navodio njegov govor po pitanju države. Navešću jos neke od njegovih stavova koje je iznio guverneru Bagdada u pismu kojeg mu je poslao:

"Što se tiče tvoje optužbe: 'Kako možete tako bestidno i bezobzirno raspirivati fitnu tekfireći muslimane i slijedbenike qible, i boriti se protiv ljudi koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan...?' Mi kažemo: 'Mi smo već pojasnili da ne tekfirimo radi grijeha i borimo se protiv onih koji čine širk Allahu i koji mu pripisuju partnere, prizivajući ih kao što Allaha prizivaju, prinoseći im žrtve kao što to rade za Njega, zavjetujući se njima kao što se zavjetuju Allahu, strahujući od njih kao što strahuju od Allaha, tražeći pomoć od njih u nevoljama i tražeći dobro od njih, boreći se i braneći kumire i kubeta koje ljudi obožavaju pored Allaha. Ako je istinita tvoja tvrdnja da si na milletu Ibrahima i da slijediš Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uništi onda te idole (kubeta), sve njih, sravni ih sa zemljom i pokaj se Allahu od širka i bid'ata.'".

Zatim je rekao: "Ali, ako budeš ustrajao na ovome na čemu si sad i ne budeš se pokajao od širka i ne budeš se ispravno pridržavao Allahove vjere koju je poslao svom Poslaniku, ostavljajući širk, bid'ah i praznovjerja, mi se nećemo prestati boriti protiv tebe sve dok se ne vratiš u Allahovu ispravnu vjeru.".

Šejh Sulejman ibn Abdullah ibn Eš-Šejh, rahimehullah (p. 1233 h.g.)

Kada su Turci upali u zemlju tevhida, šejh Sulejman ibn Abdullah je napisao knjigu Ed-Dela'il (Dokazi), po pitanju riddeta i kufra onoga ko pomogne osmansku državu ili stane na njihovu stranu, pa makar i ne bio na njihovoj vjeri širka. U knjizi je spomenuo više od 20 dokaza a osmansku vojsku je nazvao vojskom kaburova i širka.

Ed-Durer Es-Sanijjah 7/57-69

Šejh AbdulLatif ibn AbdurRahman ibn Hasan ibn Eš-Šejh, rahimehullah (p. 1293 h.g.)

Kaže šejh u jednom od svojih pisama šejhu Hamedu ibn Atiqu, rahimehullah, u kojem spominje Abdullaha ibn Fajsala, imama koji je zatražio pomoć od Osmanlija protiv svog brata Sa'uda ibn Fejsala, nakon što je Sa'ud porazio Abdullaha oko 1289 h.g.: "Abdullah je imao legitimno pravo na vladavinu. Međutim, saznao sam da je imao kontakt sa kafirskom državom (osmanskom državom), da je tražio pomoć od njih i doveo ih u zemlje muslimana. Time je postao kao i onaj koji se spominje u stihovima (poezija): 'Onaj koji traži zaštitu sa 'Amrom u poteškoćama, je kao onaj koji traži zaštitu kod vatre od topline.' Nakon ovoga sam razgovarao sa njim i izrazio sam moje nezadovoljstvo sa njegovim potezom. Rekao sam mu da se odričem od njegovog poteza i rekao sam mu, žestokim riječima, da ovaj potez vodi ka uništenju fundamenata islama... Ne mogu trenutno da se sjetim svih detalja našeg razgovora. Nakon toga je učinio tevbu i činio je mnogo istigfara. Zatim mi je Abdullah diktirao, a ja sam pisao pismo guverneru Bagdada: 'Allah nam je pomogao i olakšao i dao stanovnicima Nedžda i beduinima ono što je zadovoljilo naše potrebe, inšaAllah. Dakle, nije nam više potrebna vojska države...'. Pismo je bilo dugo i u njemu se odrekao od onoga što se desilo."

Ed-Durer Es-Sanijjah 7/184 i Tezkiret ulin-Nuha vel-Irfaan, događaji iz 1289 h.g., 1. tom.

U pismu, jednom od svojih studenata, šejh AbdulLatif je rekao u vezi istog slučaja:

"Što se tiče imama Abdullaha ibn Fejsala, ja sam ga savjetovao, kao što sam već rekao, na žestok način. Podsjetio sam ga na Allahove ajete i Njegovo pravo i obaveznost traženja Njegovog zadovoljstva i okretanje od neprijatelja Njegovog dina, slijedbenika ta'tila (negatora šerijata), širka i jasnog kufra. Nakon ovoga, imam se pokajao...".

Medžmuat Er-Resa'il 2/69

Po pitanju osmanske invazije na arapsko poluostrvo 1298 h.g., šejh kaže:

"Ko god razumije ovaj fundamentalni princip, tj. tewhid, razumjeće koja šteta je nastala od fitne izazvane od strane turske vojske i razumjeće da se fitna vraća nazad svom principu uništavanja i rušenja. Sve ovo vodi ka vladavini širka i ta'tila i uzdizanja zastave kufra."

Ed-Durer Es-Sanijjah 7/148-152

Opisujući osmansku vojsku, šejh je napisao slijedeće stihove:

Kada se vojska zablude pojavila da bi uništila zemlju (državu) upute i ispravnih zakona

Ljudi pijani, njihov drug se ne budi, a završiće sa gubitkom

Ljudi koji hrle svakom skupu u kojem se nalazi zlo i kufr je blizu

U njemu zakoni kršćana vladaju bez ijednog teksta iz Qur'ana

Pa pogledaj rijeke kufra kako su nabujale, udarile su na šerijat Er-Rahmana

Ed-Durer 192-194 i Et-Tezkirah 1/203-206

Interesantan je ovaj opis osmanske vojske iz 1289 h.g., jer El-Džeberti u svom Tarihu (3/341) opisuje osmanksu vojsku, koja je 1226 h.g. upala na arapsko poluostrvo, na sličan način: "Neki od njihovih (turskih) oficira koji su pozivali u dobro su mi rekli: 'Kako ćemo pobjediti kada većina naših vojnika nije na milletu (islamu)? Među vojnicima su oni koji uopšte ne praktikuju vjeru. Ponijeli smo sanduke opojnih pića sa nama. U našim redovima se nikad ne čuje ezan niti se obavlja namaz u džematu. Vojnici ne vode brigu ni o drugim islamskim propisima...'.".

Šejh Hamed ibn Atiq, rahimehullah (p. 1301 h.g.)

On, rahimehullahu te'ala, je imao jedan od najžešćih stavova po pitanju (osmanske) države. Pogledaj u Dureru, 7. i 8. tom, pisma koja je šejh poslao šejhu AbdulLatifu ibn AbdurRahmanu. Kada su osmanlije upale na Arapsko Poluostrvo, neki izdajnici i zabludjeli iz redova beduina su stali u njihove redove. Isto kao što je šejh Sulejman ibn Abdullah, rahimehullah, napisao knjigu Ed-Dela'il kada su Osmanlije izvršile napad, šejh Hamed, rahimehullah, je napisao knjigu Sebil en-nadžah vel-fikak min muvalat el-murtedin vel-atrak (Put spasa i oslobođenja od alijanse murteda i Turaka) i u njoj je govorio o tekfiru svakog onog ko pomogne tkz. islamsku (osmansku) vojsku.

Ova knjiga je poznata pod imenom Sebil en-nadžah vel-fikak min muvalat el-murtedin vel-ehlul-išrak (Put spasa i oslobođenja od alijanse murteda i mušrika), a kao što možemo vidjeti ime knjige je izmjenjeno i umjesto "Turaka" stavljeno je "mušrika" iz slijedećih razloga:

a) Original knjige je nosio naslov u kojem je stajalo "Turaka". Vidi Sebil en-nadžah, El-Farjan izdanje, str. 12.
b) Sam šejh je spomenuo ovaj naslov u uvodnom dijelu svoje knjige na 24. stranici.
c) Vrijeme u kojem je napisana knjiga, kao i kontekst ukazuju na naslov (u kojem se spominju Turci). Na 35. stranici šejh kaže: "O vi koji ste povjerovali! Ne uzimajte židove i kršćane za prijatelje... 'Isto tako, ko god se udruži sa Turcima, postaje 'Turko'.'".

A Allah najbolje zna.

Šejh Abdullah ibn AbdulLatif, rahimehullah (p. 1339 h.g.)

Šejh, rahimehullah, je upitan o onome koji ne tekfiri (osmansku) državu i koji ih huška (navodi) protiv muslimana, odabira njihov vilajet (vlast) i da mu je džihad uz njih obaveza. I o drugome, koji ne misli tako, već da su država i oni koji je huškaju nasilnici i od njih nije dozvoljeno osim ono što je dozvoljeno od nasilnika, i da je plijen koji se uzme od beduina haram, pa je odgovorio:

"Ko ne zna za kufr države i ne pravi razliku između njih i nasilnika među muslimanima, nije spoznao značenje 'La ilahe illAllah.' A ako, uz to, bude vjerovao da je država muslimanska, pa to je žešće i veće. I to je sumnja u kufr onoga koji je zanevjerovao u Allaha i koji Mu je širk učinio. A ko ih nahuška (navuče) i pomogne protiv muslimana bilo kojim vidom pomoći, onda je to jasan riddet."

Ed-Durer Es-Sanijjah, 8/242

Šejh Sulejman ibn Sahman, rahimehullah (p. 1349 h.g.)

Kaže šejh, rahimehullah, u jednom od svojih stihova:

Ono što je rečeno po pitanju kufra Turaka, to je istina, jer oni su najveći kafiri (akfar en-naas) od svih religija

Njihovo neprijateljstvo prema muslimanima i njihovo zlo raste i širi se više nego kod bilo koje sekte

Ko god uzme kafire za evlije, on je kao i oni i ne sumnja u njihov tekfir ko god pameti ima

Divan ibn Sahman, str. 191

Šejh Abdullah ibn Muhammed ibn Selim, rahimehullah (p. 1351 h.g.)

Šejh, rahimehullah, je jednog popodneva sjedio u Mesdžidul-Džami'i čekajuci akšam namaz, a u safu ispred njega su sjedili ljudi koji nisu znali da je šejh prisutan. Jedan je rekao drugom: "Čuli smo da je osmanska država pobijedila i njene zastave su pobjedonosno uzdignute." Nakon toga je počeo hvaliti osmansku državu. Nakon namaza, šejh je održao ders u kojem je napao Osmanlije i one koji ih vole i hvale, rekavši: "Ko god kaže ovo (pohvala Osmanlija, itd.), mora se pokajati! Kakvu vjeru ima onaj koji voli kuffar i koji se raduje njihovoj pobjedi i postignućima? Ako se musliman ne udruži sa muslimanima, pa s kim će se udružiti?".

Tezkiret ulin-Nuha, 3/275

Šejh Husejn ibn Ali ibn Hufejsah (jedan od suvremenika šejha Sulejmana bin Sahmana) kaže u svojim stihovima:

O državo Turaka, neka se tvoja snaga nikada ne povrati

i nikada se u naše zemlje ne vratila

Ti si uzela vlast i suprostavila si se Poslaniku

i dozvolila si zlo i opojne stvari

Ti si uzela simbole širka za svoje simbole

pa si požurila sa činjenjem širka brže od njih

Ti si dala vjeri kršćana prevlast

pa si zlo povećala sa još većim zlom

Pa neka te nema, poražena budi

i onih koji te vole i stoje uz tebe

Tezkiret ulin-Nuha, 2/149

U drugim stihovima kaže Salih ibn Selim o šejhu ibn Sahmanu:

On je pojasnio sud nad Turcima i njihovim kufrom

kao i sud o prijateljovanju i savezništvu sa njima

Tezkiret ulin-Nuha, 3/254

AbdurRahman ibn AbdulLatif ibn Abdullah ibn AbdulLatif Aluš-Šejh, kaže:

"Poznato je da je turska država bila mušrička država, čija vjera je bila širk i bida'h i koja je branila takve stvari..."

Ulema Ed-Da'wah, str. 56

Jasno se vidi iz priloženog da su imami da'we tekfirili osmansku državu i da je ta država bila darul-harb. Ovo je jasna stvar, što se tiče kufra osmanske države, i ne vjerujem da će pojedinac koji je čitao ili čuo za njihov širk ili koji je čitao šta su imami da'we rekli po pitanju ove države, imati šubhu po pitanju njih (tj. po pitanju kufra osmanske države).

U protivnom, za ovakvu osobu možemo reći da:

a) optužuje imame da'we za neznanje;
b) smatra tewhid sporednom stvari;
c) tvrdoglavo poriče (istinu).

Molimo Allaha da nam podari iskrenost u našem znanju i djelima i neka je salavat i selam na našeg Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i ashabe.