Naši učenjaci, Allah im se smilovao, su govorili: Ako kafir kaže: La ilahe illallah, on je pokrenuo zaštitu svoje krvi i mora se ostaviti na miru. Pa ako se to upotpuni realizovat će se zaštita a ako ne onda će biti nevalidna. Tako da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ves-sellem, svaki hadis u njegovom vremenu izrekao, kao što kaže: 

Naređeno mi je da se borim protiv ljudi se dok ne posvjedoče La ilahe illallah.

Da bi musliman znao ako ovu riječ izgovori kafir ratni neprijatelj da ga se mora ostaviti na miru, a njegova krv imetak će biti zaštićeni. Zatim je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ves-sellem, u drugom hadisu pojasnio da je borba produžena sve do šehadeta i dva ibadeta pa kaže: Naređeno mi je da se borim protiv ljude sve dok ne posvjedoče da nema drugogo božanstva koje uistinu zaslužuje ibadet osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Dok ne počnu obavljati namaz i davati zekat. Pojašnjavajući da potpuna zaštita i njena cjelina bivaju postignuti time kako se ne bi nametnula sumnja da je dovoljno puko izgovaranje kao zaštita, i kao što se desilo nekim od ashaba sve dok to nije pojasnio Ebu Bekr Es-Siddik, r.a., a oni se složili sa njim.

Šejh AbdurRahman ibn Hasan u odgovoru na pitanje koje mu je postavljeno od strane njegovog sina AbduLatifa, Allah im se svima smilovao, kaže: Što se tiče beduina niko od njih se ne osvrće na islamske propise, ni na ibadete niti na nešto drugo što se odnosi na propise u pogledu krvi niti imetaka, niti braka, razvoda, miraza i sličnog. Također su bili u velikom zlu radi onoga što je bilo među njima od među plemenskih ratova u kojima je svaka grupa ratovala protiv one druge smatrajući njihove imetke i krv dozvoljenim. Dok su stanovnici gradova kod njih bili u najvećem poniženju otimajući od njih njihove imeteke na silu.

Kada je Allah darovao ovu davu i kada se pokrenuo džihad svi su se oduprli borbi onima koji su ih pozvali u islam i pridržavanje njegovih obaveza i propisa. Tako da je Allah dao poršku onima koji su uspostavljali Njegovu vjeru u borbi protiv beduina i drugih na pokornost njihovom Gospodaru da bi se pridržavali onoga što im je propisao. Tako da su ustrajali u džihadu, i kad god bi neko pleme prihvatilo islam sa njim bi se borili protiv onog drugog. Nisu se prestajali boriti protiv njih dok nisu svi prihvatili islam, i dok nisu počeli klanjat i davat zekat. A većina ih je ponudila primirje muslimanima.