• «
• 1 of 2
• »

Prva je: Izgovor La ilahe illallah, a druga je nevjerovanje u sve ono što se obožava mimo Allaha. Što znači da se nije zadovoljio samo riječima bez značenja, nego mora postojati pored izgovora i samo djelo. Kažem da su se učenjaci složili oko tog značenja.

Tako da se kod zaštite, krvi i imetka, mora doći sa tevhidom i pridržavanjem njegovih propisa i ostavljanjem širka. Kao što Uzvišeni kaže:

وَقَاتِلُوهُمْ حَتَّى لاَ تَكُونَ فِتْنَةٌ وَيَكُونَ الدِّينُ كُلُّهُ لِلّه فَإِنِ انتَهَوْاْ فَإِنَّ اللّهَ بِمَا يَعْمَلُونَ بَصِيرٌ

"I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane – pa Allah dobro vidi šta oni rade." (El-Anfal:39)
U ovom ajetu se pod sumnjom podrazumijeva širk što znači ako se nađe širk borba ostaje u takvom stanju. Kao što Uzvišeni kaže:

وَقَاتِلُواْ الْمُشْرِكِينَ كَآفَّةً كَمَا يُقَاتِلُونَكُمْ كَآفَّةً

"A borite se svi protiv mnogobožaca kao što se oni svi bore protiv vas." (Et-Tevba: 36)
I kaže:

فَإِذَا انسَلَخَ الأَشْهُرُ الْحُرُمُ فَاقْتُلُواْ الْمُشْرِكِينَ حَيْثُ وَجَدتُّمُوهُمْ وَخُذُوهُمْ وَاحْصُرُوهُمْ وَاقْعُدُواْ لَهُمْ كُلَّ مَرْصَدٍ فَإِن تَابُواْ وَأَقَامُواْ الصَّلاَةَ وَآتَوُاْ الزَّكَاةَ فَخَلُّواْ سَبِيلَهُمْ إِنَّ اللّهَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

"Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i Milostiv je." (Et-Tevba: 5)

Allah je naredio borbu protiv njih sve dok ne realizuju tevhid i dok ne ostave širk, dok ne uspostave očita znamenja vjere. Pa ako to učine onda će biti pušteni na miru. Ali dok odbiju realizaciju toga ili jednog dijela onda u takvom stanju borba ostaje po konsenzusu makar izgovarali La ilahe illallah.
U oba Sahiha se također od Abdullaha b. Omera, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ves-sellem, rekao: Naređeno mi je da se borim protiv ljude sve dok ne posvjedoče da nema drugogo božanstva koje uistinu zaslužuje ibadet osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Dok ne počnu obavljati namaz i davati zekat. Pa ako to učine od mene će zaštititi svoju krv i imetke osim sa pravom, a njihov konačni račun je kod Allaha.
Ovaj hadis je poput ajeta u suri Et-Tevba, jer u njemu pojašnjava ono radi čega se vodi borba protiv ljudi kao sa početne pozicije. A ako to učine onda se moraju ostaviti na miru osim sa pravom. Ali ako učine nešto što se suprostavlja ovoj potvrdi i ulasku u islam, borba će biti obavezna sve dok se ne uspostavi samo Allahova vjera. Ili čak kada bi primijenili svih pet ruknova ali odbiju abdest za namaz i tome slično, ili odbiju da se klone pojedinih harama kao što su kamata, blud i tome slično, protiv njih je borba obavezna po konsenzusu. Riječ La ilahe illallah i ono što su primijenili od ruknova ih neće zaštititi. Ovo je nešto najveličanstvenije čime se može pojasniti La ilahe illallah. Te da se od ove riječi ne traži samo njeno puko izgovaranje. Jer ova riječ ne štiti onoga ko smatra neki od harama dopuštenim ili odbije, primjerice, da uzima abdest. Nego će se protiv njega voditi borba sve dok to ne izvrši. Pa kako će onda zaštititi onoga ko čini širk uzimaući ga za svoju vjeru, voli ga i hvali, hvali njegove pristalive, na njemu prijateljuje, i za njega se neprijteljski postavlja. Dok sa druge strane mrzi tevhid koji je suština iskrenosti ibadeta Allahu, odriče se od njega, bori se protiv njegovih pripadnika, proglašava ih kafirima i bori se protiv onih koji idu time putem kao što je slučaj sa kuburijama.
Učenjaci su se složili da onaj ko kaže La ilahe illallah a mušrik je da će se protiv njega voditi borba sve dok ne dođe sa tevhidom.

Tejsirul-Azizil-Hamid, str. 99-101