• «
• 1 of 2
• »

Kršćani kažu: „Trojstvo znači tri imena za jednog Gospodara, jednog Boga i jednog Tvorca. Onaj koji se naziva ovim imenima bio je i ostao živi, koji govori tj. odlikuje se postojanjem, govorom i životom." Bit je ovdje - Bog Otac koji je ishodište ostale dvojice, govor Bog Sin koji iz njeg proizilazi, kao što govor proizilazi iz razuma, dok je život Duh Sveti.

1. Imena Uzvišenog Allaha su mnogobrojna i višeznačna. On je: "On je Allah - nema drugog boga osim Njega - On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostiv, Samilosni! On je Allah - nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakog obezbjeđuje, Onaj koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi, Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim! On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri." (El-Hašr, 22-24)

Ako Allah ima mnogo svojih ličnih imena, kao što su „Silni", „Moćni„ i sl. njihovo svođenje na samo tri imena je velika zabluda. Ma šta se pod ovim ograničavanjem na samo tri imena smatralo, nepobitna je činjenica da ispuštanje ostalih predstavlja veliku grešku i zabludu.

2. Njihova tvrdnja da su od Boga Oca nastala druga dvojica i da je Bog Sin, riječ proizišla iz njega, te da se riječ izrodila iz razuma je bez ikakve osnove, jer su svojstva savršenstva nužno vezana jedino za bit Uzvišenog Gospodara. On je oduvijek i zauvijek Živ, Znan, Moćan, jer nije postao živ nakon što je bio mrtav, niti znan nakon što je bio neznan.

3. Oni tvrde da Bog Sin potječe od Boga Oca. Ako time žele reći da je to njegova nužna osobina (svojstvo), onda je i život nužna Božija osobina. Iz toga proizilazi da je Duh Sveti njegov drugi sin. Ako, pak, žele reći da je tu osobinu stekao nakon što je nije imao, to povlači drugu konstataciju da je postao znan nakon što to nije bio, što je neistina i nevjerstvo, jer bi se to odnosilo i na njegov život i značilo da je postao živ nakon što je bio mrtav.

4. Nazivanje Božijeg života Duhom Svetim je nešto o čemu, na taj način, ne govori nijedna objavljena knjiga Božija. Nazivanje Božijeg života Duhom Svetim je plod njihovog izmišljanja i iskrivljavanja istine.

5. Oni tvrde da je riječ tj. znanje nešto što je neodvojivo od Mesije. Ako oni u Mesiji vide sveznajuću bit Božiju koja govori, onda je i Mesija Bog Otac i to bi značilo da je Mesija istovremeno Bog Otac, Bog Sin i Duh Sveti, a to je, čak i po njima kao i po ostalim ljudima, zabluda i nevjerstvo.

6. Znanje je svojstvo, a svojstvo ne stvara i ne opskrbljuje. Sam Mesija, po jednoglasnom mišljenju razumnih ljudi, ne počiva samo na svojstvu. On je po njima tvorac nebesa i zemlje i kao takav ne može počivati samo na svojstvu. Bog koji se obožava je Živi, Sveznajući i Svemoćni. On nije samo život, znanje i govor. Ako bi neko molio riječima: „Živote Božiji, znanje Božije, govore Božiji, oprosti mi, smiluj mi se i uputi me!", to bi za normalan razum bilo besmisleno.

Zato nije dozvoljeno pripadniku nijedne vjere da se obrati Tevratu, Evanđelju ili nekoj drugoj nebeskoj knjizi, za koju se vjeruje da je Božija objava, da kaže: „Oprosti mi, ili smiluj mi se!" Vi se ipak Mesiji, koji je po vašem vjerovanju tvorac, obraćate i molite: „Oprosti nam i smiluj nam se!" Čak i u slučaju da je on Božije znanje i govor, ne može se smatrati bogom, predmetom obožavanja, a kamoli u slučaju kad on nije ni Božije znanje ni govor, nego stvorenje stvoreno Božijim riječima: „Budi, pa je bio!"