• «
• 1 of 2
• »

Prvi citat U Evanđelju po Ivanu 17:3 se navodi Isaov, alejhis-selam razgovor s Bogom: “A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.“ Eto, tako je Isa, alejhis-selam, objasnio da se vječni život zadobija vjerom u Božije jedinstvo i poslanstvo njegovog vjerovjesnika Isaa, alejhis-selam.

On nije rekao: „Vječni život se zadobiva vjerom u božije trojstvo ili vjerom da je Isus Bog i sin Božiji.“ Posto se ovdje radi o razgovoru Isaa alejhisselam s Bogom, izlisan je svaki strah od jevreja. Da je vjera u trojstvo i bogolikost Isaa alejhisselam put spasenja, on bi ga objasnio. Međutim, put ka spasenju i vječnom životu je u vjeri u stvarnu Božiju jednoću i poslaničku misiju Isaa alejhisselam. Suprotno ubjeđenje je vječita propast i jasna zabluda, jer je Božije jedinstvo sušta suprotnost trojstvu, kao što je Isaovo alejhisselam postojanje u svojstvu vjerovjesnika sušta suprotnost Isau kao Bogu! Onaj koji šalje nije isti kao i poslani.

Drugi citat:
U Evanđelju po Marku 12: 28-34 se kaže:
„(28) Tada se približi neki književnik koji se čuo njiohvu prepirku. Videci da im je dobro odgovorio, upita ga: ‚Koja je prva od svih zapovijedi?‘(29) Isus odgovori: ‚Prva glasi: ‚ Čuj, Izraele: Gospodin Bog nas jest jedini Bog. (30) Ljubi Gospodina Bog svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!“(31) Druga je ova: ‚Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!‘Druge zapovijedi veće od ovih nema. (32) Dobro, učitelju, rekao si prema istini – dočeka književnik. On je jedini i nema drugoga osim njega. (33) Njega ljubiti svim srcem, svim razumom i svom snagom, a bližnjega ljubiti kao samoga sebe, to više vrijedi nego sve paljenice i druge žrtve. (34) Videći da je pametno govori, reče mu Isus: ‚Nisi daleko od kraljevstva Božijeg.‘“

Isti tekst se nalazi i u Evanđelju pa Mateju (22: 34-40) ali se zadovoljavamo navođenjem sljedećih Isaovih, alejhisselam, riječi:

„(40) O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci.“

Prethodni citati potvrđuju da je prva i najvažnija oporuka, u Tevratu i knjigama ostalih vjerovjesnika, zapovijest koja vodi ka spasenju sadržana u vjeri da je Bog jedan i da mimo Njega drugog boga nema. Da je vjera u trojstvo i bogolikost Isaa alejhisselam istinita bila bi pomenuta i objašnjena u Tevratu i knjigama ostalih vjerovjesnika, a Isa alejhisselam bi na pitanje odgovorio: „Prva zapovijed je vjera u jednog Boga koji je sjedinjen od troje, a ja sam drugi član tog božanskog saveza i Sin Boziji.“ Međutim, Isa, alejhisselam to nikada nije rekao, i ne samo to, nego u Tevratu i knjigama ostalih vjerovjesnika za takvo vjerovanje ne postoji ni aludiranje, nego se, naprotiv, tvrdi da je put spasenja istinska vjera u jednog Boga, oprečna vjeri u trojstvo i vjeri da Bog ima sudruga i sina.

Knjige Starog zavjeta su prepune jasnih tekstova o vjeri u jednog Uzvišenog Boga, a primjera radi pogledaj Ponovljeni zakon(4: 35,39 i 6:4-5); Poslanicu Izaija (45:5-6 i 46:9)

Treći citat:
U Evanđelju po Marku (13:32) se kaze: „Što se tiče onog dana i časa, o tome nitko ništa ne zna, ni anđeli na nebu, ni Sin već jedino Otac. “

Ova izjava pobija učenje o trojstvu i bogolikosti Isaa aljehisselam, zato što Isa alejhisselam ograničava znanje o Sudnjem danu samo na Allaha, isključujući da on ili bili ko od stvorenja posjeduje znanje o njemu. On se dakle, u neznanju izjednačava sa ostalim stvorenjima. Da je Isa alejhisselam Bog znao bi kada će se desiti Sudnji dan i ne bi svoje znanje o tome demantovao.

Četvrti citat:
U Evanđelju po Mateju (27:46 i 50) se kaže:
„(46) Oko devetog sata povika Isus jakim glasom: Eli, Eli! Lema sabakhtani‘ – a to znači: Bože moj, Bože moj! Zasto si me ostavio? (50) A Isus opet povika jakim glasom i ispusti dušu.“

U Lukinom Evandelju 23:46 stoji:
„Tada Isus viknu jakim glasom: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“

Ove riječi, koje je po njihovom ubjeđenju izustio Isa alejhisselam u posljednjim momentima svoga života, demantuju njegovu božansku prorodu, jer da je on bio Bog, ne bi tražio pomoć od drugog boga. Istinski Bog je čist od manjkavosti, kao što su bespomoćnost, posustalost, zamor, vapljenje, traženje pomoći, malaksalost i smrt. On je živ i preuzvišen. U poslanici Izaija 40: 28 se veli:

„Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj: On se ne umara, ne sustaje.“

Postoji mnogo odlomaka poput ovoga iz Izaijine Poslanice. Pogledaj: Izaiju 44:6, Jeremiju 10:10, Habakuk 1: 12 i Prvu Pavlovu Poslanicu Timoteju 1:17. Svi ovi citati ukazuju na to da je istinski Bog vječan, živ, presvet, da ne umire, da osim Njega nema drugog Boga, da je čist od slabosti, umora i nesposobnosti. Pa kako onda slabi i prolazni smrtnik može biti Bog?! Oni vjeruju da je Bog koga je Isa alejhisselam tada prizivao pravi Bog i u to ne sumnjaju.

Čitaocu pada u oči odlomak 1:12 iz knjige Habakuk koji je u starim izdanjima Knjige glasio ovako: „Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umires.“

U njemu se pominje arapska riječ la temutu sa značenjem ti nećeš umrijeti kojom se negira smrt Uzvišenog Boga. Međutim, u novijim izdanjima je toj riječi izbrisano samo jedna tačka što je potpuno izmijenilo njego značenje. Tako je, sada, umjesto slova ta upisano slovo nun = la nemutu, sto znači ‚mi nećemo umrijeti.‘ Uradili su to zbog uvjerenja da je Isa alejhisselam ubijen. Riječ nećemo umrijeti u ovom kontekstu nema nikakvog značenja i nije joj ovdje mjesto. Vidimo kako ich odbrana krivovjerstva navodi na iskrivljavanje vjerskih knjiga.