On je imam, autoritet, fakih, valorizator, Šejhul-islam Abdullah b. Abdur-Rahman b. Abdul-Aziz b. Abdur-Rahman b. Abdullah b. Sultan b. Hamis Ebu Battin el-A’izi. Rođen je u gradu Revda 1194 godine po Hidžri i odrastao u njemu. U svome mjestu je uzimao znanje od šejhova Abdullaha b. Muhammeda  i Muhammeda b. Abdullaha b. Tarada ed-Devserija el-Hanbelija i skupio veliko znanje iz fikha.

Zatim je otišao u grad Šakra’ i znanje o tesiru, hadisu, fikhu, usuli-fikhu i osnovama vjere uzimao od šejha Abdullaha b. Abdul-Aziza el-Husajna. Takođe, uzimao je znanje i od šejhova Ahmeda b. Hamze b. Rešida i Hameda b. Nasira b. Ma’mera, trudio se u skupljanju znanja sve dok nije postao svjetionik koji upućuje druge i imam za kojim se drugi povode.

Za vrijeme vladavine imama Su'uda preuzeo je kadiluk u gradu Taifu gdje se bavio i poučavanjem ljudi, tako da su od njega mnogi uzeli znanje iz tefsira, hadisa i akideta prethodnika. Nakon toga, vratio se u svoje mjesto, bio kadija u njemu i u pokrajini Vešm. Kažu za njega da je bio ustrajan u podučavanju, da nije odbijao nikoga ko god je htio da se poduči, da je bio čedan, plemenit, darežljiv, mnogo je ćutao, mnogo noću klanjao, lijepo je učio Kur’an, udaljavao se od priča “rekla-kazala”, držao se Pravog puta.

Iza sebe je ostavio mnoga djela od kojih su i:
1. Sažetak na Šerh muntehi.
2. Sažetak s opaskama na Zadul-mustakn’a
3. Poslanica o tedžvidu Kur’ana
4. Kešfu telbis Davud bin Džirdžis
5. El-Intisar
6. Fetve koje dosežu jedan tom

Mnogi su uzeli znanje od njega. Za vrijeme vladavine Turkija bio je kadija u Unejzi i pokrajini Kasim. Preselio je 1282 godine po Hidžri u gradu Šakra’.