Puno ime ovog imama, fakiha, pravnog metodologa, gramatičara, mufessira je: Ebu-Abdullah Šemsuddin Muhammed b. ebu-Bekr b. Ejjub b. S’ad, b. Hariz b. Mekki Zejnuddin ez-Zur’I el-Hanbel iz Damaska, imam škole “El-Dževzijje” i sin upravnika škole, poznatiji kao Ibn-Qajjim el-Dževzi. Rođen je u Damasku 691 h.g.

I dok je sunce na zalasku, bacalo svoje posljednje zrake i, iznad časnog Allahova hrama, od zlatnih niti plelo mrežu ustupajući mjesto svježini večernjeg povjetarca, širom i uzduž Haremi – šerifa, i dok su hadžije, među kojima je bio živ još poneki drug Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i dosta starijih tabi’ina, oko Kabe činile tavaf

Ibn Kesir kaže: "Jedinstveno je mišljenje da je njegovo pravo ime: Abdullah b. Osman. Postoji samo jedna varijanta, koju prenosi Ibn Sa'ad od Ibn Sirina, po kojoj je njegovo ime Atik. Međutim, istina je da je to njegov nadimak, i ne postoji saglasnost o tome kad ga je dobio i kojim povodom. Prema jednima, nadimak Atik (što pored ostalog znači i lijep), dobio je zbog ljetpote svoga lica.

Muslim ibn el-Hadždžadž ibn muslim el-Kušejri en-Nejsaburi. Sa ovim imenom operira većina učenjaka koji u svojim djelima spominju njegovu biografiju. (1) Manji broj autora spominju dužu verziju njegovog imena koja glasi: Muslim ibn el-Hadždžadž ibn Muslim ibn Verd ibn Kušaz el-Kušejri en-Nejsaburi.(2) En-Nejsaburi je prozvan po mjestu Nejsaburu, u Horasanu, Perzija, gdje je rođen, a El-Kušejri označava staro arapsko pleme odakle vodi porijeklo.(3)

“Ebu Abdurrahmane, u snu sam te vidio kako klanjaš prema Kabi i kako ti sa njenih vrata Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govori: ‘Tavuse, skini svoju masku i slobodno opusti svoj glas dok učiš Kur’an!’” Čim je halifa Sulejman b. Abdulmelik doputovao i raspremio se u blizini Drevnog hrama, u želji da što prije posjeti Kabu, okrenuo se prema jednom

Čovjek o kojem sada govorimo je veoma blizak rođak Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i jedan od prvih ashaba – Poslanikovih drugova u Islamu. On je Vjerovjesnikov tetić, jer je njegova majka Umejma, kćerka Abdulmuttalibova, tetka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Malo primjera je bilo da su veze između dvojice ljudi bile tako čvrste kao što su bile između Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i Ebu Sufjana ibn Harisa. Ebu Sufjan bijaše parnjak Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, i jedan od njegovih vršnjaka, jer obojica su rođeni u približni isto vrijeme, a odrasli su u jednoj porodici.

Evo nas u zadnjoj trećini mjeseca zu-l-hidždžeta, 97. godine po Hidžri… Prema Drevnoj kući, sa svih strana, slijevaju se talasi hadžija. Jedni idu pješke, a drugi jašu na konjima i kamilama. Među njima ima i starih i mladih, i muškaraca i žena. Ima i crnaca i bijelaca, Arapa i nearapa, gospodara i robova…

Sada smo u drugoj godini po Hidžri. U Medini, gradu Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, sve vrvi od gužve zbog priprema za Bedr. Časni Vjerovjesnik baca zadnje poglede na prvu vojsku koja pod njegovom komandom ide u džihad – borbu na Allahovom putu kako bi učvrstili Njegovu riječ na Zemlji.

On je imam, autoritet, fakih, valorizator, Šejhul-islam Abdullah b. Abdur-Rahman b. Abdul-Aziz b. Abdur-Rahman b. Abdullah b. Sultan b. Hamis Ebu Battin el-A’izi. Rođen je u gradu Revda 1194 godine po Hidžri i odrastao u njemu. U svome mjestu je uzimao znanje od šejhova Abdullaha b. Muhammeda