• «
• 1 of 2
• »

Mnogoboštvo (širk) i negiranje Božijih svojstava (te'atil) počivaju na neispravnom mišljenju o Uzvišenom Allahu. Zato Ibrahim, alejhis-selam, predvodnik pravih vjernika, reče mnogobošcima koji su se prepirali s njim: "Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete? I šta o Gospodaru svjetova mislite?" (Prijevod značenja Es-Saffat, 86-87)

Uzmimo da je smisao ovog ajeta sljedeći: šta mislite, šta će On s vama učiniti i kako će vas kazniti, kad obožavate druge pored Njega i suparnika Mu pripisujete? Iz ovakve prijetnje možes izvući i sljedeće pitanje: kako to nakaradno mislite o Gospodaru vašem kada ste u stanju, pored Njega, druge obožavati?

Mnogoboštvo se može očitovati u tome da se smatra kako je Allahu, slavljen neka je, potreban neki namjesnik ili pomoćnik da uz Njega upravlja svjetom, što predstavlja najgori način pripisivanja manjkavosti Onome Koji je dovoljan Sebi i neovisan od svega drugog i o Kome sve drugo ovisi.

Mnogoboštvo se može ogledati i u tome da čovjek misli kako je moć Allahova potpuna jedino ukoliko uz nju sudjeluje moć nekoga koga smatra Allahu ravnim, ili pak da misli kako Allah sazna nešto tek nakon što mu to kažu posrednici, ili da se neće smilovati prije nego što kakvi posrednici izmole milost kod Njega.

Mnogoboštvo se može ogledati i u tome da čovjek ne vjeruje da mu je dovoljan samo Allah ili da Allah neće učiniti čovjeku na volju, dok se za to kakvi posrednici ne zauzmu kod Njega, onako kako se ljudi zauzimaju jedni kod drugih, te zbog toga osjeća potrebu da se za njega neko zauzima, da mu pomaže i podržava ga. Mnogoboštvo je i da se vjeruje kako Allah neće udovoljiti molbi Svoga roba prije nego što neki posrednici zamole da se ta njegova molba usliši, onako kakav je slučaj s ovosvjetskim vladarima.

Navedeno predstavlja temelj na kojem počiva mnogoboštvo, a ono se može ogledati i u tome da čovjek misli kako Allah subhanehu ve te ala ne čuje njegovu molbu zbog daljine, te posrednici trebaju da pomognu pri tome, ili pak da vjeruje kako neki od ljudi imaju posebno mjesto kod Allaha pa Ga onda pri molbama zaklinju tim ljudima i nastoje izmoliti to što žele posredstvom njih, upravo onako kako ljudi nastoje isposlovati kod velikaša i vladara ono što žele posredstvom osoba koje su ovima posebno drage.

Sve pobrojano predstavlja krnjenje vjerovanja u Allaha kao jedinog Gospodara.

Šejtanove zamke, str. 108-109