• «
• 1 of 2
• »

Brojni hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govore o zabrani pravljenja bogomolja od kabura, čak je i prokleo onoga ko to čini. Također je zabranio da se na njegovom kaburu svetkuje. Prvi širk u čovječanstu je počinio Nuhov narod. Ibn Abbas je kazao da je između Adema i Nuha bilo deset generacija i da su sve bile predane čisto Allahu predane.

Buharija i Muslim bilježe od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je Nuh prvi poslanik na Zemlji kojeg je Allah, dž.š., poslao poslije Adema. Allah, dž.š., pripovijeda o njegovom narodu da su kazali: "Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni jeuka, ni Nesra ne napuštajte, a već su mnoge u zabludu doveli!"[1]

Neki od dobrih prethodnika sukazali: "Ovo su bili pobožni i ugledni ljudi u Nuhovom narodu. Kada su umrli, ljudi su se okupljali i zadržavali na njihovim kaburima, da bi ih, nakon izvjesnog vremena počeli obožavati." Buharija u svom Sahihu to spominje od Ibn Abbasa. On navodi da su i Arapi obožavali ta božanstva, a plemena koja su to činila dobila su imena tih božanstava.

Kada su ashabi shvatili da je Poslanik u širk ubrajao: pretvaranje kabura u bogomolje pa makar se Allah obožavao u njima, da se klanja prilikom izlaska Sunca kako klanjači ne bi ličili na obožavaoce Sunca, pa makar čovjek tada klanjao u ime Allaha, zatim da je onaj koji se moli posredstvom umrlog ili pored njegovog kabura bliži širku od osobe koja se klanja jedino Allahu, dž.š., - kada su sve to shvatili nisu više to činili.

Ashabi su, također, znali da pozivanje u dovi na Poslanika (tevessul), ustvari znači moliti se na osnovu pokoravanja, vjerovanja, ljubavi i odanosti njemu, ili znači moliti se posredstsvom nejgove dove i šefa'ata, te se zbog toga nisu nikad molili posredstvom njegove osobe.

S obzirom da se ashabi, koji najbolje poznaju ono što Allah i Njegov Poslanik vole i najbolje znaju koje su dove propisali te šta je bliže uslišavanju dove, nisu nikad molili pozivajući se na osobu (zat) Božijeg Poslanika, niti su učili prethodne dove, već su se obraćali Allahu posredstvom Abbasa i drugih koji nisu na stepenu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To što se ashabi, nakon Poslanikove smrti, više nisu učili dove njegovim posredstvom, i pored toga što je najbolje stvorenje, već posredstvom živih koji su nižeg stepena, ukazuje nam na činjenicu da dova posredstvom Poslanika više nije moguća.

Razlog više su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Bože, ne dozvoli da moj kabur bude idol kojeg će obožavati. Allah se naljutio na one koji su kabure svojih poslanika pretvorili u bogomolje."[2] Ebu Davud u sovme Sunenu prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nemojte na mome kaburu svetkovati, a učite salavat na mene ma gdje bili, jer taj salavat dopire do mene." Buharija i Muslim prenose da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na samrti rekao: "Allah je prokleo židove i kršćane, jer su kabure svojih poslanika pretvorili u bogomolje." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je upozorio na to. "Da nije toga" – kaže Aiša, r.a., - "njegov kabur bi bio istaknut, ali se plašio da ne bi bio pretvoren u bogomolju."

Muslim u Sahihu od Džunduba prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije smrti rekao: "Pred Allahom tvrdim da nemam prisnog prijatelja, a da sam ga htio imati u svome ummetu, Ebu Bekr bi bio moj prijatelj. Allah me uzeo za Svoga prijatelja, kao i Ibrahima. Oni prije vas su kabure svojih poslanika pretvarali u bogomolje. Vi to ne činite, jer vam to zabranjujem."

U vjerodostojnom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Nemojte me pretjerano uzdizati kao što su to učinili kršćani sa Isaom, sinom Merjeminim. Ja sam rob, zato kažite: Allahov rob i Njegov Poslanik."[3]

[1] Nuh, 23-24
[2] Hadis bilježi Malik u Muvetta'i i drugi.
[3] Hadis bilježe: El-Buhari, Ahmed i ed-Darimi.