• «
• 1 of 2
• »

Znaj, Allah ti se smilovao, da je pridruživanje nekoga Njemu najveći grijeh koji čovjek može počiniti. Kur'an kaže:

إِنَّ اللّهَ لاَ يَغْفِرُ أَن يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَلِكَ لِمَن يَشَاء

Allah neće oprostiti da Mu se neko pridružuje, a oprostit će manje od toga kome On hoće... [1]

U Sahihima Buharije i Muslima se prenosi da je Poslanik upitan: Koji je najveći grijeh?- pa je odgovorio: Da Allahu pripišeš druga a On te stvorio.

فَلاَ تَجْعَلُواْ لِلّهِ أَندَاداً وَأَنتُمْ تَعْلَمُونَ

Uzvišeni kaže: Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim! [2]

وَإِذَا مَسَّ الْإِنسَانَ ضُرٌّ دَعَا رَبَّهُ مُنِيبًا إِلَيْهِ ثُمَّ إِذَا خَوَّلَهُ نِعْمَةً مِّنْهُ نَسِيَ مَا كَانَ يَدْعُو إِلَيْهِ مِن قَبْلُ وَجَعَلَ لِلَّهِ أَندَادًا لِّيُضِلَّ عَن سَبِيلِهِ قُلْ تَمَتَّعْ بِكُفْرِكَ قَلِيلًا إِنَّكَ مِنْ أَصْحَابِ النَّارِ

...i druge Njemu jednakim smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: Uživaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bit ćeš, sigurno, stanovnik vatre! [3]

Pa onaj ko Allahu pridruži nekoga u pogledu iskazivanja ibadeta, i ne bude Mu priznavao apsolutnu vlast i gospodarstvo, počinio je širk. Ovo je mišljenje koje zastupaju svi muslimani.

On, Uzvišeni, je isključivo dostojan iskazivanja Mu ibadeta, jer je On onajkoji pruža utočište, za Njim žude ljudska srca i od Njega traže pomoći kada se nađu u nevolji. Sve drugo, osim Njega Jedinoga, upućeno je tražiti pomoč od drugoga, i predodređeno im je da Mu se pokoravaju. Pa kako onda to može biti predmet našeg obožavanja?

Uzvišeni govori:

وَجَعَلُوا لَهُ مِنْ عِبَادِهِ جُزْءًا إِنَّ الْإِنسَانَ لَكَفُورٌ مُّبِينٌ

A oni Njemu od robova njegovih pripisuju dijete. Čovjek je, zaista, očiti nezahvalnik. [4]

إِن كُلُّ مَن فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ إِلَّا آتِي الرَّحْمَنِ عَبْدًا

... ta svi če oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utocište! [5]

لَّن يَسْتَنكِفَ الْمَسِيحُ أَن يَكُونَ عَبْداً لِّلّهِ وَلاَ الْمَلآئِكَةُ الْمُقَرَّبُونَ

Mesihu nece biti zazorno da prizna da je Allahov rob, Pa ni melekima, Njemu najbližim. [6]

وَلَا تَجْعَلُوا مَعَ اللَّهِ إِلَهًا آخَرَ إِنِّي لَكُم مِّنْهُ نَذِيرٌ مُّبِينٌ

... ne prihvatajte drugog boga osim Allaha, Ja sam vam od Njega da vas javno opomenem!" [7]

قُلْ إِنِّي أُمِرْتُ أَنْ أَعْبُدَ اللَّهَ مُخْلِصًا لَّهُ الدِّينَ

Reci: "Meni se nareduje da se klanjam Allahu iskreno mu ispovijedajuci vjeru. [8]

On Uzvišeni jedino je dostojan da Mu se robuje i bude pokorno radi Njega samoga. On kaže:

الْحَمْدُ للّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ

Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo. [9]

Označavanje riječi el-hamd u ajetu određenim članom upućuje na značenje da sva apsolutna slava i hvala pripadaju isključivo Njemu. Potom je riječima Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo [10], još više precizirano da ta hvala pripada Njemu. Ovaj ajet je i komentar prvog ajeta Fatihe. Ovim je ponovno utvrđena činjenica da se niko, osim Njega Uzvišenoga, ne obožava.

Riječima Samo Tebe obožavamo, ukazuje se na obožavanje samo Njega, te implicira iskazivanje Mu ljubavi, osjećanja straha pred Njim, traženje od Njega, i izvršavanje onoga što je naredio i izbjegavanje onoga što je zabranio. Dok riječima i samo od Tebe pomoč tražimo, aludira na Njegovu apsolutnu vlast i gospodarstvo, a što implicira oslanjanje samo na Njega, pokoravanje i prepuštanje Njegovoj Volji.

Riječ rabb ima značenje i Vladara, Koji s onim što je u Njegovoj vlasti raspolaže kako On želi. Ukoliko, dakle, čovjek dođe do spoznaje da sva vlast i svaka odluka pripadaju Njemu,

تَبَارَكَ الَّذِي بِيَدِهِ الْمُلْكُ وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ

a Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast – On sve može [11], onda će smatrati da korist, šteta, kretanje, mirovanje, pružanje, sakupljanje, spuštanje i uzdizanje, ne mogu se dogoditi bez Njega Uzvišenoga. Radi se o znanosti o sife rububije (sifati Božijeg vladanja svime),a u prvom slučaju radi se o znanosti o sifatima Božije Jednoće (sife ilahijje).

Ispravno razumivanje onoga što je Bog naredio, izbjegavanje onoga što je zabranio, te iskazivanje ljubavi prema Njemu, osjećanje straha pred Njim i traženje pomoći od Njega, ostvaruje se putem potpune spoznaje o karakteristikama Božije Jednoće (ilm ilahijje). A ispravno razumijevanje pokornossti, predanosti i prepuštanja Njegovoj Volji se ostvaruje putem potpune spoznaje o karakteristikama Apsolutnog Božijeg vladanja svime (ilm er-rububijje).

A na principu potpunog pokoravanja Njegovoj vlasti i volji funkcionira čitav kosmos, kao što Uzvišeni kaže u sljedećem ajetu:

إِنَّمَا قَوْلُنَا لِشَيْءٍ إِذَا أَرَدْنَاهُ أَن نَّقُولَ لَهُ كُن فَيَكُونُ

Ako nešto hoćemo, Mi samo za to reknemo: Budi! – i ono bude. [12]

Ukoliko čovjek ostvari potpunu spoznaju o ova dva aspekta, na kojima se temelji ukupno islamsko vjerovanje, onda je uspio dokučiti pravi smisao obožavanje i pokoravanja Njemu, Uzvišenome. Zato je rečeno da ajet Fatihe Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoč tražimo [13], sadržava sve tajne Kur'ana, jer se njegovim prvim dijelom naglašava iskazivanje ljubavi prema Njemu, osječanje straha pred Njegovim Bićem, traženje pomoči od Njega, te izvrašavanje onoga što je On naredio a izbjegavanje onoga što je On zabranio. Drugim dijelom ajeta naglašava se pokoravanje i predanost Njegovoj Apsolutnoj Volji u svakom našem postupku.

Ukoliko čovjek zanemari ova dva aspekta, ne spoznajući Allahovu Apsolutnu vlast u svim stvarima, Njegovo Apsolutno znanje o svemu što čovjek uradi, pa ustvrdi da sve što uradi rezultat je njegove volje i sposobnosti, uz to zanemarajući obavezu izvršavanja onoga što je On naredio, i izbjegavajući onoga pto je zabranio, izaći će iz vjere, kao što strijela izlazi iz luka.

Pa ako ovaj aspekt, osjećanja osobne dostatnosti, prevlada kod čovjeka, a što je bio slučaj sa velikim brojem ljudi u prošlosti, onda če njegovo obraćanje i pokoravanje Allahu Uzvišenome biti nepotpuno. Usljed neupućenosti u puni smisao i razloge, zbog kojih je Uzvišeni slao Svoje poslanike i obraćanja Mu samo radi ispunjenja svojih želja, a ne iz pune i čiste ljubavi, oni su ispustili iz vida spoznaju i smisao obraćanja. Ukoliko pokoravanje Alahu bude samo zbog ostvaranja vlastite želje, onda čovjek ništa postići neće. Ćovjek ako u potpunosti očituje svoju pokornost Svevišnjem, imat će u duši tako snažan i jasan osjećaj kao da Ga vidi u svakom trenutku. On će tada jednim sovjim okom gledati svoga Gospodara, a o čemu Poslanik, objašnjavajući šta je to ihsan (dobročinstvo) kaže: Da obožavaš Allaha, kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, On tebe uistinu vidi.[14] A svojim drugim okom gledat će u svoga Vladara, od koga će očekivati da ga naputi na ono što je u Svome Šerijatu propisao.

Kada je riječ o širku, on može imati dva oblika: širk koji se čini naspram Božije Jednoće (tewhida), i širk naspram Apsolutnog Božijeg gospodarstva i vlasti.

Prvi oblik širka se manifestira na taj način da se Bogu učini neko ravnim u pogledu ibadeta koji se prakticira samo Njemu, u pogledu ljubavi, straha i traženja, u onoj mjeri, koje je isključivo On dostojan.

Ovaj oblik širka Bog će oprostit samo nakon iskrenog pokajanja:

قُل لِلَّذِينَ كَفَرُواْ إِن يَنتَهُواْ يُغَفَرْ لَهُم مَّا قَدْ سَلَفَ وَإِنْ يَعُودُواْ فَقَدْ مَضَتْ سُنَّةُ الأَوَّلِينِ

Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit će im oprošteno ono što je je prije bilo... [15]

Zbog ovog oblika širka je Božji Poslanik poveo vojne pohode protiv nevjernika Arapa, a o čemu Uzvišeni ukazuje:

وَمِنَ النَّاسِ مَن يَتَّخِذُ مِن دُونِ اللّهِ أَندَاداً يُحِبُّونَهُمْ كَحُبِّ اللّهِ وَالَّذِينَ آمَنُواْ أَشَدُّ حُبًّا لِّلّهِ

Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha... [16]

مَا نَعْبُدُهُمْ إِلَّا لِيُقَرِّبُونَا إِلَى اللَّهِ زُلْفَى

Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili! [17]

أَجَعَلَ الْآلِهَةَ إِلَهًا وَاحِدًا إِنَّ هَذَا لَشَيْءٌ عُجَابٌ

Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno! [18]

الَّذِي جَعَلَ مَعَ اللَّهِ إِلَهًا آخَرَ فَأَلْقِيَاهُ فِي الْعَذَابِ الشَّدِيدِ * مَّنَّاعٍ لِّلْخَيْرِ مُعْتَدٍ مُّرِيبٍ  * أَلْقِيَا فِي جَهَنَّمَ كُلَّ كَفَّارٍ عَنِيدٍ

Baci u džehennem svakog nezahvalnika, inadžiju, koji je branio da se čine dobra dijela i koji je nasilnik podzriv bio, koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao, - zato ga baci u ptanju najtežu! [19]

A Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je pitao Husejna: Koliko ih obožavaš? Šest na Zemlji i Jednog na nebesima, odgovorio je.

A ko je Taj Koji ispunjava želje i pred kojim osjećaš strahopoštovanje, pitao je dalje Poslanik? Onaj Koji je na nebesima, odgovori Husejn. Da li bi želio prihvatiti islam, pa da te nečemu poučim, upita Poslanik? Husejn to i učini, pa mu Poslanik preporuči: Reci: Gospodaru moj, daruj mi razboritost i sačuvaj me zla koje ponikne u mojoj duši. [20]

Kada je o tewhidur-rububijjeh (vjerovanje da je Allah jedini gospodar) riječ, nevjernici to nisu osporavali, naprotiv potvrđivali su to:

وَلَئِن سَأَلْتَهُم مَّنْ خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ لَيَقُولُنَّ اللَّهُ

A da ih upitaš: Ko je stvorio nebesa i Zemlju? – sigurno bi rekli, Allah! [21]

سَيَقُولُونَ لِلَّهِ قُلْ أَفَلَا تَذَكَّرُونَ * قُل لِّمَنِ الْأَرْضُ وَمَن فِيهَا إِن كُنتُمْ تَعْلَمُونَ

Upitaj: Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li? Allahova! – odgovorit će...: Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni! [22]

Nijedan od Arapa nevjernika nikada nije ustvrdio da bilo koji od kipova, koje on obođava, recimo , spušta kišu, daruje obilje opskrbe i određuje je. Međutim, oni su prihvatili da pridružuju Allahu nekoga ili nešto, iskazivajući mu ljubav kao što se iskazuje Jedino Njemu, Uzvišenome, pa su tako počinili širk.

Dakle, ovo nam ukazuje na sljedeču činjenicu: onaj ko iskaže toliki stepen ljubavi, koje je dostojan iskljućivo Allah, prema nekome ili nečemu, počinio je širk. O tome nam Uzvišeni kazuje:

إِذْ نُسَوِّيكُم بِرَبِّ الْعَالَمِينَ * تَاللَّهِ إِن كُنَّا لَفِي ضَلَالٍ مُّبِينٍ * قَالُوا وَهُمْ فِيهَا يَخْتَصِمُونَ

I oni će, svadajući se u njemu, govoriti: Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali. [23]

Isti status ima i onaj koji se bude više bojao nekoga drugoga od Allaha, i koji bude tražio i molio nekoga na način kako se samo On Uzvišeni moli. Allah Uzvišeni je Vladar, Koji određuje sve, Darovatelj, Onaj koji brani i priječi, Onaj koji korist pribavlja i Onaj koji štetu otklanja, Onaj koji spušta i podiže, Onaj koji uzdiže na viskoe stepene i Onaj koji unizuje, pa svako od ljudi ko ustvrdi da njemu pripadaju spomenuta svojstva i mogućnosti, počinio je širk na planu tewhidur-rububijje.

Ako, pak, takav bude želio da se okani širka, koji je zavladao njegovim bićem, onda neka bude zahvalan Darovatelju, zbog brojnih blagodati koje mu poklanja i neka ljudima koji mu učine dobro zahvali. U tom kontekstu je i sledeći Poslanikov hadis: Ko vam učini neko dobro, uzvratite mu, a ako ne budete u prilici, ona mu uputite dovu, kako biste imali osjećaj da ste ispunili svoju dužnost prema njemu.[24]

U suštini sve blagodati pripadaju Allahu, a o čemu On obavještava:

وَمَا بِكُم مِّن نِّعْمَةٍ فَمِنَ اللّهِ ثُمَّ إِذَا مَسَّكُمُ الضُّرُّ فَإِلَيْهِ تَجْأَرُونَ

Od Allaha je svaka blagodat koju uživate... [25]

كُلاًّ نُّمِدُّ هَـؤُلاء وَهَـؤُلاء مِنْ عَطَاء رَبِّكَ

Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga... [26]

Allah je Onaj koji daruje čovjeku, On opskrbu stvara i određuje je robovimaSvojim, te samo On odlučuje kome će ona biti dodijeljena. On je Onaj koji poklanja čovjeku i pokreće njegovo srce da, onda, on daruje drugome čovjeku. On je Prvi i Posljednji.

Ovo značenje potvrdile su i Poslanikove riječi Ibn Abbasu, Allah bio zadovoljan s njim, gdje je kazao: Znaj, kada bi se čitav svijet udružio da ti pomogne, to se ne bi moglo desiti, ako Allah to nije zapisao. A ako bi se čitavi svijet udružio da ti nanese štetu, to se ne bi moglo desiti, ukoliko On nije zapisao da ti se ona desi. Pera su podignuta, a stanice su se osušile.[27]

Tirmizi stoji na stanovištu da je ovaj hadis sahih. Ovaj hadis potvrđuje veliku istinu, a to je da bilo koju korist ili štetu, jedino On može donijeti čovjeku. A to je slučaj sa svim drugim stvarima koje se tiću Njegove Apsolutne Vlasti i Moći.

Onaj ko prihvati ovaj put, oslobodit će se od robovanja stvorenjima, očekivanja od njih, a ljude će osloboditi svoje kritike i prekoravanja. U njegovom će srcu, onda, biti samo mjesta za tevhid, njegova vjera će ojačati, postat će zadovoljan, i blistat će sjajem vjernika.

A onaj ko se pouzda u Allaha, On će mu biti dovoljan. Zato Fudajl Ibn Ijad, Allah mu se smilovao, kaže: »Ko upozna ljude, odahnut će.«

Allah najbolje zna, ali mislimo da je htio reći da je došao do spoznaje da mu ne mogu korist privabiti, niti štetu otkloniti.

Kada je riječ o skrivenom širku, možemo slobodno reći, da skoro niko nije imun od njega. A skriveni širk je da pored Allaha voliš još nekoga. Ako kod čovjeka bude ljubav prema Allahu izjednačena sa ljubavi prema vjerovjesnicima, dobrim ljudima i dobru općenito, to se ne može podvesti pod ovu kategoriju.

U tom slučaju je onda riječ o suštinskoj ljubavi. A suštinska ljubav je da voliš Voljenoga i ono što On voli, te da prezireš ono što on prezire.

A onaj ko ostvari potpunu ljubav prema Bogu, onda neće doći do grijeha. Grijeh je posljedica nedosljednosti. A na nedostatak suštinske ljubavi prema Bogu ukazuje sljedeći ajet:

قُلْ إِن كُنتُمْ تُحِبُّونَ اللّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَاللّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

Reci: »Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!« [28]

Dakle, ni u ovom ajetu nije riječ o skrivenom širku. Skriveni širk je fenomen kada ljubav prema nekome bude dominantna, više od ljubavi prema Allahu. Ovo je očiti dokaz o nepostojanju istinske ljubavi prema Njemu, jer da je ona prisutna, ne bi se volio, mimo Allaha, neko drugi. A kada god, poraste kod čovjeka ljubav prema Voljenome, smanji se simpatije prema drugima, a ja tvrdim još i ovo: kada god oslabi njegova ljubav prema Voljenome, poveća se broj onih prema kojima iskazuje simpatije.

Kada je riječ o iskazivanju straha pred Allahom, traženju samo od Njega, pa situacija nije drugačija od ovoga što smo rekli u vezi ljubavi. Kada se čovjek istinski boji Boga, onda on ne strahuje ni pred kim drugim:

الَّذِينَ يُبَلِّغُونَ رِسَالَاتِ اللَّهِ وَيَخْشَوْنَهُ وَلَا يَخْشَوْنَ أَحَدًا إِلَّا اللَّهَ

... za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. [29]

A kada se smanji strah od Allaha, onda se kod ljudi poveća strah od stvorenja. Pojave vezane za povećanje i smanjenje straha od Allaha, su iste kao i one vezane za ljubav. Isti slučaj je i sa traženjem od nekoga drugoga, te svim drugim stvarima u životu.

Eto, to je skriveni širk, od koga gotovo niko nije imun, osim onih koje Allah stavi pod Svoju zaštitu. Prenosi se da je širk u ovome ummetu neprimjetniji od mrava.

Put kojim se čovjek oslobađa ovih bolesti je iskreno vjerovanje u Allaha.

قُلْ إِنَّمَا أَنَا بَشَرٌ مِّثْلُكُمْ يُوحَى إِلَيَّ أَنَّمَا إِلَهُكُمْ إِلَهٌ وَاحِدٌ فَمَن كَانَ يَرْجُو لِقَاء رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا وَلَا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا

Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga! [30]

Iskreno vjerovanje jedino se postiže zuhdom, a zuhda nema bez takvaluka. A takvaluk znači odgovorno izvrašavati ono što je Allah naredio, a izbjegavati ono što je On zabranio.

[1] En-Nisa, 48.

[2] El-Bekare, 22.

[3] Ez-Zumer, 8.

[4] Ez-Zuhruf, 15.

[5] Merjem, 93.

[6] En-Nisa, 172.

[7] Ez-Zarijat, 51.

[8] Ez-Zumer, 11.

[9] El-Fatiha, 1.

[10] El-Fatiha, 4.

[11] El-Mulk, 1.

[12] En-Nahl, 40.

[13] El-Fatiha, 4.

[14] Dio ovog hadisa bilježe: El-Buhari, Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai, Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed.

[15] El-Enfal, 38.

[16] El-Bekare, 165.

[17] Ez-Zumer, 3.

[18] Sad, 5.

[19] Qaf, 24-26.

[20] Hadis bilježe Et-Tirmizi, En-Nesai u El-Jevmu vel-lejke i El-Hakim.

[21] Lukman, 25.

[22] El-Mu'minun, 84-85.

[23] Eš-Šu'ara, 96-98.

[24] Navode ga Ebu Davud i En-Nesai.

[25] En-Nahl, 53.

[26] El-Isra', 20.

[27] Hadis bilježe Et-Tirmizi, Ahmed i Et-Taberani u El-Mu'džemul-kebiru.

[28] Alu-Imran, 31.

[29] El-Ahzab, 39.

[30] El-Kehf, 110.