• «
• 1 of 2
• »

Šejh Abdullah ibn AbdurRahman Ebu Battin, rahimehullah, u pismu koje je poslao Abdur-Rahman b. Muhammedu b. Nafia, kaže: “Što se tiče onoga ko umre u vremenu fetre i do njega ne dopre poslanička dawa, Allah najbolje zna šta će biti sa njima. Naziv fetre nije nešto posebno za jedan narod u odnosu na drugi.

Rekao je Imam Ahmed, u svojoj hutbi, o hereticima i džehmijama: ‘Hvala Allahu Koji je učinio da u svakom periodu fetre među poslanicima ima ostataka od učenjaka.’ A ovo se prenosi i od Omera, radijallahu anhu.
Mi nismo dužni da govorimo o propisima pripadnika tog perioda, a razilaženje o ovom pitanju je poznato još kada se govorilo o ograncima i propisima djece mušrika. Isto tako je ako do nekog od njih dopre luđak. Pa kaže: ‘Na njih se odnosi isto ono što se odnosi na one do kojih nije došla dawa’i to je rekao naš šejh.

U djelu Funun od naših prijatelja stoji da neće biti kažnjen. Od Ibnu-Hamida se prenosi da će biti kažnjen u svakom slučaju. Sve dok nije Kadi Ebu Ja’la rekao o riječima Uzvišenog:
“A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!” (Prevod značenja, El-Isra, 15)
Da je ovo dokaz da spoznaja Allaha razumom nije obavezna. Nego je obavezno po Šerijatu, tj. slanjem poslanika, što znači kada bi čovjek umro u tom periodu neće se reći da je sigurno u Vatri.” Kraj.
Ibnul-kajjim, rahimehullah, u djelu Tabekatu mukkelefin, kaže: “Četrnaesti stupanj: Narod koji nema ni pokornosti ni grijeha, ni kufra ni imana. Kaže: To su vrste među kojima ima onih do kojih dawa nije doprla ni u kom stanju niti su o njoj čuli nešto. Među njima ima luđaka koji ništa ne poimaju. Među njima ima gluhih koji ništa ne čuju. Među njima su djeca mušrika koja su umrla prije nego što su nešto poimali.

Ummet se mnogo razišao oko ovog stupnja, pa je naveo mišljenja a onda odabrao mišljenje njegovog šejha, a to je da će im se dati obaveze na Sudnjem danu. Kao dokaz je naveo merfu’predaju od Ahmeda u nejgovom Musnedu od Esveda b. Serie, pa kaže: ‘Četvorica će biti ispitani na Sudnjem danu: gluhi čovjek koji ne čuje ništa, glupi, starac i čovjek koji je umro u periodu fetre. Gluhi će reći: Gospodaru, islam je došao a ja ništa nisam čuo. Glupi će reći: Gospodaru, islam je došao a mene su djeca gađala balegom. Starac će reći: Gospodaru, islam je došao a ja ništa nisam shvatao. A onaj ko je umro u tom periodu reći će: Gospodaru, meni nije došao poslanik. Pa će od njih uzeti ugovore da će Mu se pokoriti, zatim će im poslati poslanike da uđu u Vatru. Tako mi Allaha kada bi u nju ušli osjetili bi da je hladna i spas.” Zatim je prenio u hadisu od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, na isti način a na kraju je dodao: ‘Onaj ko u nju ne uđe bit će u nju vraćen.’” Kraj.

Ibn-Kesir, o riječima Uzvišenog:
“A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!” (Prevod značenja, El-Isra, 15)
Kaže: “Ovdje se postavlja pitanje oko kojeg su se imami razišli, a to je pitanje djece koja su umrla dok nisu bila punoljetna a roditelji su im bili kafiri. Isto to se odnosi na ludog, gluhog, nijemog, hendikepiranog i onoga ko umre u periodu fetre. O njima se prenose hadisi koje ću ja navesti uz Allahovu pomoć i uspjeh.”
Zatim je naveo u pitanju deset hadisa koje je otpočeo sa hadisom kojeg smo spomenuli maločas zatim je ukazao na razilaženje.
Zatim je rekao: “Od učenjaka ima onih koji smatraju da će oni biti ispitani na Sudnjem danu. Onaj ko se pokori ući će u Džennet i o njemu će se otkriti Allahovo znanje. A onaj ko se ne pokori ući će u Vatru, i o njemu će se otkriti Allahovo znanje. Ovo je stav koji spaja dokaze.

Na ovo su ukazali, direktno i jasno, prethodni hadisi, koji su jačali jedni druge, i ujedno ovo je stav kojeg je El-E’šari prenio od ehli-sunneta.” Zatim je odbio stav onoga ko se suprostavio tome time što Ahiret nije mjesto obaveza, i dok nije rekao: “Pošto je govor o ovome imao potrebu za validnim dokazima i pošto o njima može govoriti onaj ko nema znanja, učenjaci su smatrali pokuđenim da se o njima i govori. Ovako se prenosi od Ibn-Abbasa, Ibn-Hanefije, Kasima ibn Muhammeda i drugih.”
Kaže: Znaj da je razilaženje posebno oko djece mušrika.
Što se tiče djece mu’mina nema razilaženja među učenjacima. Ovako prenosi Kadi Ebu Ja’la el-Hanbeli od Imama Ahmeda da je rekao: “Nema razilaženja o tome da su oni stanovnici Dženneta.”
Što se tiče onoga što je naveo Ibn Abdul-Berr da se oni slažu oko toga, da su sva djeca pod Allahovom voljom liči stavu kojeg je Malik naveo u svom Muvetau u poglavljima o kaderu. Ali je ovo veoma čudno. Ovako navodi Kurtubi u Tezkiri i sličnim djelima.”

(Medžmuatu resail vel mesail, 1/211-213)