Kaže AbdulLatif ibn Abdurrahman, rahimehumullah: “Zar je ittihadije i hululijje u ono na čemu su od jasnog kufra i ogromnog širka i negacije istinskog postojanja Gospodara svjetova, uvelo išta (drugo), osim njihova greška u tom poglavlju, u kojem su učinili idžtihad, pa su zastranili i druge u zabludu odveli sa pravog puta?

Zar je Halladža ubio, prema konsenzusu muftija u pogledu njegovog ubistva, išta drugo do zabluda njegovog idžtihada?
Zar su karamiti učinili kufr, zagovarali ono što jesu od ogromnih sramota i skinuli sa sebe opis islama, osim radi njihovog idžtihada, kako tvrde?

Jesu li rafidije rekli ono što su rekli i ohalalili ono što su ohalalili od kufra i širka i ‘ibadeta dvanaest imama i drugih, i psovanja ashaba Resula, sallallahu alejhi ve sellem, i majke vjernika, Čedne, kćeri iskrenog, radijallahu ‘anhuma, osim zbog njihovog idžtihada, kako tvrde?”

Minhadžut-Te’sis, str. 218