• «
• 1 of 2
• »

Znaj, Allāh ti se smilovao, da je prva stvar kojom je Allah obavezao Ademovog sina da odbaci taguta i da vjeruje u Allāha. Dokaz za ovo je u Allāhovim riječima: "Mi smo svakom narodu poslanika slali: Allāhu 'ibādet činite, a klonite se taguta." (Sura En-Nahl, 36).

Što se tiče opisa odbacivanja taguta, onda je to da vjerujete u beskorisnost ili uzaludnost vjerovanja drugoga mimo Allāha i da to napustite činiti i da ga mrzite i da odbacite i učinite neprijateljstvo sa onima koji to čine.

A što se tiče značenja vjerovanja u Allāha, onda je to da vjerujete Allāha, da je Allāh jedini istinski bog koji zaslužuje da bude obožavan i Jedini mimo svega drugog pored Njega i to je da činite sve tipove, sve vidove obožavanja ('ibādeta) svaki akt, svako djelo, iskreno za Allāha, u isto vrijeme negirajući i odbacivajući to od svega drugog što se obožava pored Njega. To također povlači za sobom da volite i pokažete prijateljstvo ljudima ihlāsa (islāma) i mrzeći i pokazujući neprijateljstvo sljedbenicima širka. To je Ibrahimova vjera od koje se ko god okrene – samo sebe obmanjuje, i to je dobar primjer o kojem nas je Allāh obavijestio svojim riječima:

''Divan primjer imate u Ibrahimu i onima koji su sa njim bili kada su rekli svom narodu: zaista se mi odričemo od vas i onoga što vi obožavate mimo Allāha. Mi vas odbacujemo (u vas ne vjerujemo) i između vas i nas će ostati neprijateljstvo i mržnja sve dok ne budete vjerovali u Allāha jedinog'' (sūra el-Mumtehine, 4. ājet).

Riječ tagut je opšta, tako da sve što se obožava mimo Allaha – bijući zadovoljno tim obožavanjem, bilo to nešto obožavano, nešto slijeđeno, ili nešto čemu se pokorava u odsustvu pokornosti Allāhu i Njegovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem – onda se to smatra tagutom.

Taguta je mnogo ali njihove glave su pet:

Prvi – šejtan koji poziva ljude da obožavaju druge mimo Allāha. Dokaz za ovo su Allāhove riječi: ''Zar vam nisam naredio, o sinovi Ademovi, da ne obožavate šejtana? Zaista vam je on neprijatelj očevidni'' (sūra Jā-sīn, 60. ājet).

Drugi – zulumćarski i tiranski vladar koji mijenja Allāhove propise, Allāhov zakon. Dokaz za ovo su Allāhove riječi: ''Zar nisi vidio one (munafike) koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i ono što je objavljeno prije tebe, pa ipak žele da im se pred tagutom sudi a naređeno im je da u njega ne vjeruju (da ga odbace) ali šejtan želi da ih odvede daleko u zabludu'' (sūra en-Nisa, 60. ājet).

Treći – Onaj koji sudi drugim mimo onoga što je Allah objavio a dokaz ovome su Allāhove riječi: ''A onaj ko god ne sudi po onome što je Allāh objavio onda su oni nevjernici'' (sūra el-Mā'ide, 44. ājet).

Četvrti – Onaj koji tvrdi da ima znanje nevidljivog (gajba) mimo Allāha. Dokaz za ovo su riječi Allāha: ''Samo On zna gajb i On svoj gajb ne otkriva nikome'' (sūra el-Džinn, 26. i 27. ājet).

I On kaže: ''A u Njega su ključevi svih tajni (gajba) niko ih ne zna osim Njega i On zna sve što je u zemlji i sve što je u moru, ni jedan list ne opadne a da On za njega ne zna, i nema zrna u tminama zemlje niti ičega svežeg niti suhog a da nije napisano u jasnoj knjizi'' (sūra el-En'ām, 51. ājet).

Peti – Onaj koji je obožavan mimo Allāha bijući zadovoljan tim obožavanjem. Dokazi za ovo su Allāhove riječi: ''I ko god među njima kaže: zaista ja sam bog mimo njega onda će njegov boravak biti u vatri, to je način na koji mi nagrađujemo griješnike'' (sūra el-Enbijā', 29. ājet).

I znaj da čovjek nikada neće postati vjernik u Allāha osim ako ne odbaci i ne uznevjeruje u taguta. Dokaz za ovo su Allāhove riječi: ''Nema prisile u vjeru, zaista se rušd (pravi put) jasno razlikuje od gajja (zablude). Pa ko god ne vjeruje u taguta a vjeruje u Allāha, uhvatio se za najčvršću vezu koja se neće prekinuti. A Allāh sve čuje i zna'' (sūra el-Beqare, 256. ājet).

Rušd ili pravi put se ovdje odnosi na vjeru Muhammeda s.a.v.s., dok se gajj ili lažni put i pogrešni put odnosi na vjeru Ebu Džehla.

’Urvetul-wusqa (najčvršća veza) se odnosi na šehadet da nema božanstva vrijedno obožavanja mimo Allāha (Lā ilāhe illAllāh). Ovo svjedočanstvo se sastoji iz negacije i afirmacije, tj. negiranja i potvrđivanja. Ono negira sve vidove obožavanja od onih koji su obožavani pored Allāha, afirmišući (potvrđujući) sve vidove obožavanja ili 'ibādeta učinjeno za Allāha jedino, čistog od bilo kog partnera.