Šejhul-Islam Ibn Qajjim, rahimehullah u odgovoru Ibn Abdulberru na njegovo negiranje hadisa o ispitivanju pripadnika fetre, tj. onih do kojih nije dospjela objava), odgovarajući na njegove riječi da pripadnici vetre koji umru u takvom stanju su kafiri ili nisu…kaže: “Odgovor na ovo može biti na više načina:

Prvo
Njima se ne može presuditi da su vjernici niti nevjernici jer je kufr nijekanje onog s čim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Da bi to zanijekao onda se prije toga uslovljava dostavljanje poslanice. Iman je vjerovanje u Poslanika u pogledu onog što obavijesti, te pokornost njemu u onom što je naredio, a da bi se po tome postupilo opet se uslovljava dostava poslanice. Nije obavezno da nepostojanjem jednog od ovo dvoje mora biti ono drugo, osim u slučaju dostavljanja njegovog uzroka. Pošto ovi na dunjaluku nisu ni kafiri ni mu’mini iz toga proizilazi da se na njih na ahiretu odnosi poseban propis koji se razlikuje od propisa dvije pomenute skupine. Ako bi rekli: “Pa vi ih na dunjaluku tretirate kao kafire kada se radi o propisima nasljeđivanja, zaštite i bračnih odnosa.” Kažemo: “Tako ih osuđujemo na dunjaluku u pogledu ovosvjetskih propisa, ali ih ne osuđujemo u pogledu nagrade i kazne, kao što smo ovo objašnjavali.”

Drugo
Ako prihvatimo mišljenje da su kafiri, međutim, mi negiramo njihovo kažnjavanje zbog nepostojanja preduslova za to, a to je dostavljanje dokaza protiv njih, jer, Allah neće kazniti osim onog protiv koga je podignut dokaz.”
(Ahkam ehliz-zimme, 2/656)

U knjizi Tarikul hidžretejn kaže: “Četvrta kategorija. Narod koji nema pokornosti, grijeha, nisu u kufru a ni u imanu. Ovakvi se dijele na više kategorija: Kategorija do koje nikako nije dospjela da’wa niti je o njoj čuo ikakva habera. Zatim skupina ludih koja ništa ne razumije niti raspoznaje. Među njima ima i gluhi koji ništa ne čuju. Od njih su i djeca mušrika, koja su umrla prije nego su počeli išta raspoznavati.” Zatim kaže: “Sedamnaesta kategorija, na str, 411 kaže: ‘Djeca nevjernika i njihovi luđaci. Na dunjaluku imaju propis kafira i na njih se odnosi propis njihovih zaštitnika.”
(Tariku hidžretejn, str. 387)