• «
• 1 of 2
• »

O sedamnaestoj skupini kaže šejhul-Islam Ibn Qajjim, rahimehullah: “Kategorija slijepih sljedbenika i nevjernika džahila i onih koji ih slijede. Oni govore: ‘Mi smo na ovome zatekli naše očeve i mi se za njima povodimo…’

Ummet se složio da su pripadnici ove kategorije kafiri, unatoč tome što su džahili, ili oni koji slijepo slijede svoje vođe i glavešine…” Prenosi se u vjerodostojoj predaji od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Zaista u Džennet neće ući osim muslimanska duša.” A ovaj mukallid (slijepi sljedbenik) nije musliman, a razuman je i podliježe šerijatskim obavezama. Onaj ko podliježe šerijatskim obavezama, a uz to je razuman, ili je u islamu ili u kufru. A što se tiče onog do koga nije dospjela da’wa, takav nema obaveza i u tom stanju on biva kao djeca i luđaci u pogledu odgovornosti, a o čemu smo već govorili.

Islam je ispoljavanje Allahove jednoće i robovanje Njemu Jedinom, Koji nema sudruga, te vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A njegovi sljedbenici vjeruju u ono s čim je došao. Ako rob ne dođe sa ovim, nije musliman. U tom slučaju, ako nije kafir inadžija onda je kafir džahil. Suština ove kategorije se ogleda u tome da su oni kafiri džahili a ne inadžije. To što nisu inadžije ne izvodi ih iz kruga kufra….

Već je na robu obaveza da vjeruje, da svako onaj ko ispovjeda drugu vjeru osim islama postaje kafirom i da Allah neće kazniti nikoga dok mu ne dostavi dokaz putem poslanika. Ovo je uopšteno, a pojedinačni slučajevi se vraćaju Allahovom znanju i mudrosti. Ovo se odnosi na propis nagrade i kazne. A što se tiče na dunjaluku njima se postupa shodno vanjštini. Djeca i luđaci od nevjernika imaju propis njihovih štićenika.
Ovim pojašnjenjem razbijaju se nejasnoće u ovoj mes’eli koja se temelji na četiri osnove:

Prva: Allah, subhanehu ve te ala, neće kazniti nikoga osim nakon uspostave argumenta nad njim (ar. qijamul-hudže)

Druga: Kazna (na dunjaluku i ahiretu) se zaslužuje uz dva uzroka ili dvije stvari. Prva je – okretanje od dokaza a druga je – neprihvatanje iz oholosti i inata. A što se tiče kufra džehla, bez dostavljanja dokaza i u slučaju nemogućnosti njegove spoznaje, u tom slučaju Allah je negirao njegovo kažnjavanje dok se ne dostavi poslanički dokaz.

Treća osnova: Dostavljanje dokaza se razlikuje shodno vremenu, prostoru i osobi. Tako, nekada, u nekom vremenu i mjesto biva dostavljen Allahov dokaz mim drugog vremena i mjesta…

Četvrta: “Allahove radnje su shodno Njegovoj mudrosti.”

(Tariqu hidžretejn, 411-414)