Šejh Abdullah ibn AbdurRahman Ebu Battin kaže: “Čudno je to da pojedini ljudi kada čuju da neko govori o ovoj riječi (La ilahe illallah), po tvrdi i negaciji koju sadrži, pokude to i kažu: “Mi nismo zaduženi za ljude niti da o njima govorimo.” Takvom će se reći:

“Nego šta! Ti si obavezan da upoznaš tewhid radi kojeg je Allah stvorio ljude i džine i sve poslanike je poslao da pozivaju u njega, i da spoznaš ono što je njemu suprotno, a to je širk, koji neće biti oprošten niti će se prihvatiti opravdanje mukelefa zbog njegovog nepoznavanja, a u njemu nije dozvoljeno slijepo sljeđenje jer je ovo osnova svih osnova.”
(Akidetu muvvehidin, risaletu intisar li hizbillahi muvvehidin, str. 11)

Šejh Abdur-Rahman ibn Hasan kaže: Selef i halef (prve i potonje generacije), od ashaba i tabiina, imama i svih pripadnika sunneta su se složili da čovjek neće biti muslimanom dok se ne liši velikog širka, dok se od njega i njegove primjene ne odrekne, zatim da mrzi i iskaže svoje neprijateljstvo prema njemu i njegovim pripadnicima shodno mogućnosti i sposobnosti, i dok ne bude iskren u svojim djelima prema Allahu, kao što je došlo u Muazovom hadisu u oba Sahiha: “Allahovo pravo nad robovima je da Ga obožavaju i da Mu ne čine širk ni u čemu.”
(Ed-Durerus-Senijje, 11 / 545)

Šejh Muhammed ibn Ibrahim ibn Mahmud, Allah im se svima smilovao, kaže: Što se tiče mušrika ovog vremena, oni iako izgovore šehadet, klanjaju i daju zekat, nisu shvatili od njega ono što su shvatili arapi od značenja u smislu ostavljanja idola, te usmjeravanja svakog vida ibadeta Jedinom Allahu Koji nema sudruga. Čak šta više oni krše njegovo značenje, pa su obožavanje usmjerili nekom drugom mimo Allaha, smatrajući to približavanjem Allahu, pa su Allahovo isključivo pravo usmjerili nekom drugom. Na što upućuje ovaj šehadet. Njih je neznanje dovelo do širka u rububijetu, tako da im La ilahe illallah neće koristiti makar ga izgovarali, zato što širk uništava djela. Kao što Uzvišeni kaže:
“Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja će djela sigurno propasti.” (Prevod značenja, Ez-Zumer, 65)
I mnogi drugi ajeti koji ukazuju na poništenje djela mušrika.
Arapski mušrici su činili širk u uluhijetu, tako da onaj ko izgovori la ilahe illallah to mu neće biti od koristi osim ako se bude pridržavao onoga na šta upućuje od napuštanja idola, i izuzimanja samo Allaha u ibadetu. Zbog toga kada su šehadet izrekli munafici i jevreji, ne pridržavajući ga se, nije im bio od koristi.
(Ed-Durerus-Senijje, 8 / 498 – 499)