Mnogoboštvo (širk) i negiranje Božijih svojstava (te'atil) počivaju na neispravnom mišljenju o Uzvišenom Allahu. Zato Ibrahim, alejhis-selam, predvodnik pravih vjernika, reče mnogobošcima koji su se prepirali s njim: "Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete? I šta o Gospodaru svjetova mislite?" (Prijevod značenja Es-Saffat, 86-87)

Uzmimo da je smisao ovog ajeta sljedeći: šta mislite, šta će On s vama učiniti i kako će vas kazniti, kad obožavate druge pored Njega i suparnika Mu pripisujete? Iz ovakve prijetnje možes izvući i sljedeće pitanje: kako to nakaradno mislite o Gospodaru vašem kada ste u stanju, pored Njega, druge obožavati?

Mnogoboštvo se može očitovati u tome da se smatra kako je Allahu, slavljen neka je, potreban neki namjesnik ili pomoćnik da uz Njega upravlja svjetom, što predstavlja najgori način pripisivanja manjkavosti Onome Koji je dovoljan Sebi i neovisan od svega drugog i o Kome sve drugo ovisi.

Mnogoboštvo se može ogledati i u tome da čovjek misli kako je moć Allahova potpuna jedino ukoliko uz nju sudjeluje moć nekoga koga smatra Allahu ravnim, ili pak da misli kako Allah sazna nešto tek nakon što mu to kažu posrednici, ili da se neće smilovati prije nego što kakvi posrednici izmole milost kod Njega.

Mnogoboštvo se može ogledati i u tome da čovjek ne vjeruje da mu je dovoljan samo Allah ili da Allah neće učiniti čovjeku na volju, dok se za to kakvi posrednici ne zauzmu kod Njega, onako kako se ljudi zauzimaju jedni kod drugih, te zbog toga osjeća potrebu da se za njega neko zauzima, da mu pomaže i podržava ga. Mnogoboštvo je i da se vjeruje kako Allah neće udovoljiti molbi Svoga roba prije nego što neki posrednici zamole da se ta njegova molba usliši, onako kakav je slučaj s ovosvjetskim vladarima.

Navedeno predstavlja temelj na kojem počiva mnogoboštvo, a ono se može ogledati i u tome da čovjek misli kako Allah subhanehu ve te ala ne čuje njegovu molbu zbog daljine, te posrednici trebaju da pomognu pri tome, ili pak da vjeruje kako neki od ljudi imaju posebno mjesto kod Allaha pa Ga onda pri molbama zaklinju tim ljudima i nastoje izmoliti to što žele posredstvom njih, upravo onako kako ljudi nastoje isposlovati kod velikaša i vladara ono što žele posredstvom osoba koje su ovima posebno drage.

Sve pobrojano predstavlja krnjenje vjerovanja u Allaha kao jedinog Gospodara.

Šejtanove zamke, str. 108-109

Brojni hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govore o zabrani pravljenja bogomolja od kabura, čak je i prokleo onoga ko to čini. Također je zabranio da se na njegovom kaburu svetkuje. Prvi širk u čovječanstu je počinio Nuhov narod. Ibn Abbas je kazao da je između Adema i Nuha bilo deset generacija i da su sve bile predane čisto Allahu predane.

Šejh Abdurrahman ibn Hassan, rahimehullah, u pojašnjenju Kitabu tewhida, kaže: "Kaže: "Allahu nemoj učiniti moj kabur idolom koji će se obožavati." Allah se odazvao njegovoj dovi kao što je rekao Ibnul-Kajjim, rahimehullau teala:

Upitan je šejh Muhammed ibn AbdulWehhāb o značenju riječi (Lā ilāhe illAllāh) pa je odgovorio: Znaj, Allāh ti se smilovao, da ove riječi (riječi šehadeta) dijele kufr od islāma. To je rečenica bogobojaznosti i najčvršće uže. To je ono što je Ibrahim, a.s., učinio vječnom riječi svojim pokoljenjima kako bi se Allahu vraćali.

Deset stvari izvučenih iz riječi Uzvišenog:

وَأَنَّ الْمَسَاجِدَ لِلَّهِ فَلَا تَدْعُوا مَعَ اللَّهِ أَحَدًا

Šejhul-Islam Ibn Qajjim, rahimehullah u odgovoru Ibn Abdulberru na njegovo negiranje hadisa o ispitivanju pripadnika fetre, tj. onih do kojih nije dospjela objava), odgovarajući na njegove riječi da pripadnici vetre koji umru u takvom stanju su kafiri ili nisu…kaže: “Odgovor na ovo može biti na više načina:

Šejh AbdurRahman ibn Hasan, Allah im se obojici smilovao, kaže: “Kada bi rob spoznao značenje ‘La ilahe illallah,’ znao bi da onaj ko posumnja ili se dvoumi u pogledu kufra onoga ko je pripisao Allahu širk, da nije uznevjerovao u taguta.”
(Ed-Durerus-Senijje, 11/523)

Šejh Sulejman ibn Abdullah govoreći o stanjima mušrika sa njihovim božanstvima, kaže: Ako ti je ovo jasno, znaj da se širk dijeli na tri skupine u odnosu na vrste tewhida. Svaka od njih može biti veliki i mali, opće gledano. Može biti veliki u odnosu na mali, ili da bude mali u odnosu na veliki širk.

U Buharijinom Sahihu se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: "Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, ko će biti najsretnij od onih koji će zaslužiti tvoj šefaat na Sudnjem danu? Pa reče: 'Znao sam Ebu Hurejre, da me niko preči od tebe neće pitati ovo pitanje zbog tvoje pažnje prema hadisu.

Opće je poznata stvar da su u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih halifa postojali ljudi koji su se izjašnjavali kao muslimani. Bilo je među njima čak i takvih koji su se svojim ibadetom veoma isticali nad ostalim. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je i pored toga naredio da se neki od njih čak i trebaju ubijati.