Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže: “Stanje kafira može biti ili da poznaje i poima poslanicu ili ne. Ako ne poznaje poslanicu onda je na neki način u gafletu-nemaru spram nje i nema imana kao što Uzvišeni veli: “I ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.”
I kaže: “Pa smo se njima osvetili i more potopili jer su ajete naše poricali i spram njih nemarni bili.”Međutim, čisti i potpuni gaflet ne biva osim u slučaju onog do koga nije dospjela poslanica a kufr zbog kog se kažnjava ne biva osim nakon dostavljanja poslanice. Svako ko niječe ono sa čim je došao Polsanik, sallallahu alejhi ve sellem, postaje kafir. A nije pravilo da je svaki kafir od onih koji niječu, već ponekad može biti od onih koji sumnjaju u njega ili od onih koji se okreću od njega. Ponekad može biti u gafletu spram njega ili ga uopće ne može pojmiti. Međutim, kažnjavanje ovog je obustavljeno sve dok mu se ne pošalje poslanik.”
Medžmu’ fetava, 2/78-79
Dalje kaže šejh: “Veliki broj ovih vjeruje da u tome ima nešto što ne može pojmiti razum, kao što je proživljenje, ljepota tewhida, pravda, iskrenost, ružnoća širka, nepravda, laž. Kur’an navodi razumske dokaze koji na to upućuju i negira onom ko smatra da ne mogu poslužiti kao dokaz i pojašnjava da se razumom može spoznati proživljenje, ljepota robovanja Njemu Jedinom, te ljepota zahvaljivanja Njemu, s jedne strane a ružnoća širka i nijekanja Njegovih blagodati s druge strane. O tome sam do utančine govorio na više mjesta…Onaj koji ostavi vadžib i čini loša djela, pa ako i ne bi bio kažnjen bolovima, kao što je kažnjavanje vatrom, uskraćuje mu se blagodati što biva njegovom kaznom. To je kazna onom ko ne zahvaljuje na blagodatima već ih niječe. Za razliku od onog ko zahvaljuje, jer je zahvala oruđe za pribavljanje blagodati i njihovo povećanje. Kufr u situaciji nakon dostavljanja dokaza obavezuje kaznu a prije toga umanjuje blagodat a ne povećava je, s tim da se uslovljava slanje poslanika posredstvom kojeg bi zaslužio ili blagodat ili kaznu. Jer, ne postoji druga kuća osim kuće Dženneta ili Vatre.”
Medžmu’ fetava, 16/252-253
Mi pozivamo u hidžru Allahu, subhanehu ve te'ala, kroz "la ilahe illellah", odricanjem, mržnjom, neprijateljstvom i tekfirom širka i mušrika pa makar oni bili očevi naši, sinovi naši, braća naša ili rođaci naši. Mi pozivamo i u hidžru Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ves-sellem, slijeđenjem njegovog sunneta.