Šejh Muhammed ibn Abdulvehhab, rahimehullah, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Onaj ko kaže ‘la ilahe illallah’ i uznevjeruje u sve ono što se obožava mimo Allaha, njegova krv i imetak su zaštićeni, a njegov obračun je kod Allaha.” Hadis ukazuje na to da 'la ilahe illellah' sadrži termin i značenje.
Ali ljudi su se u tom pogledu podijelili na tri skupine. Skupina koja je izgovorila i realizovala, znajući da ima sovje značenje koje je sprovela u praksu, kao i to da postoji ono što je narušava, pa su se toga sačuvali. Skupina koja je ove riječi rekla u javnosti pa su njenu očitu stranu ukrasili ali su u sebi sakrili kufr i sumnju u njih, i skupina koja ih je izgovorila ali nije djelovala po njenim značenjima već je radio po onome što je ruši, oni su:
“Oni čija su djela poništena na ovom svijetu a oni misle da dobro čine.” (Prevod značenja, El-Kehf, 104)
Prva skupina je spašena – to su istinski vjernici. Druga skupina su munafici, dok treća predstavlja mušrike.
Tako da je ‘la ilahe illallah’ poput tvrđave ali, su na nju usmjerili katapulte, od laži, bacajući na nju kamenje sa ciljem da je sruše. Zatim se među njih uvukao neprijatelj i oteo im značenje a ostavio im je samo vanjski izgled. U hadisu je došlo: ‘ Allah ne gleda u vaše izglede i vaša tijela. Nego će gledati u vaša srca i djela.’ Oni su oduzeli značenje ‘la ilahe illallah’ pa je sa njima ostalo samo ‘klaptanje’ jezikom i ‘hripanje’ slovima. A to je samo spomen tvrđave ali ne i tvrđava. Pa, isto kao što spomen vatre neprži, niti spomen vode može potopiti, spomen hljeba ne može zasititi, spomen sablje ne može presjeći, isto tako i spomen tvrđave ne može zaštititi.
Samo izgovaranje je ‘kora,’ a značenje koje se traži je ‘srž’ ili izgovaranje je školjka a značenje biser. Pa šta će koristiti kora ako nema srži?! Šta će koristiti školjka ako je izgubljen biser?! ‘La ilahe illellah,’ sa svojim značenjem, je poput duše u odnosu na tijelo. Tijelo neće imati koristi ako nema duše, isto tako neće biti koristi od ove riječi ako ne bude njenog značenja.”
(Ed-Durerus-Senijje, 2/22)
Mi pozivamo u hidžru Allahu, subhanehu ve te'ala, kroz "la ilahe illellah", odricanjem, mržnjom, neprijateljstvom i tekfirom širka i mušrika pa makar oni bili očevi naši, sinovi naši, braća naša ili rođaci naši. Mi pozivamo i u hidžru Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ves-sellem, slijeđenjem njegovog sunneta.