Šejh AbdulLatif ibn AbdurRahman, Allah im se obojici smilovao, kaže: Šejhul-islam je bio upitan o dvojici ljudi koji su se raspravljali, pa je jedan rekao: „Mi moramo imati posrednika između nas i Allaha, jer mi ne možemo dospjeti do Njega osim tako.“

Šta znači posredništvo? I da li je posredništvo općenito u svemu što je Allah naredio ili postoji pojašnjenje?

Pa je, rahimehullah i radijallahu anhu, odgovorio: „Hvala Allahu. Ako time misli da mora postojati veza koja će dostaviti Allahovu naredbu i vjeru onda je to istina, jer stvorenja ne znaju šta Allah voli i sa čime je zadovoljan, niti šta naređuje ili zabranjuje, niti šta je pripremio za Svoje evlije od počasti ili za Svoje neprijatelje od patnje, niti znaju ono što Allah zaslužuje od Njegovih najljepših imena i uzvišenih svojstava, kod kojih su razumi nemoćni da ih svhate i obuhvate. I mnogo toga sličnog, nije moguće pojmiti osim putem poslanika koje je Allah poslao Svojim robovima.

Ako posredništvom ili vezom smatraju nešto što se mora uzeti da bi bilo veza između robova i Allaha u smislu pridobijana koristi i otklanjanja štete, kao da postoji veza u opskrbljivanju robova, njihovom pomaganju, upućivanju i sličnom, pri čemu ih mole i nadaju se od njih – ovo je veliki širk zbog kojeg je Allah nazvao mušrike nevjernicima, jer su mimo Allaha uzeli evlije kao zagovarače koji će im pridonijeti korist ili odaganati štetu. A šefa'at pripada samo onome kome Allah dopusti. Allah, subhanehu ve te ala, kaže:

„Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio; vi, osim Njega, ni zaštitnika ni posrednika nemate, pa zašto se ne opametite?“ (Prevod značenja, Es-Sedžda, 4)

Uzvišeni kaže:
„I opominji Kur'anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati.“ (Prevod značenja, El En'am, 51)

I kaže:
„Reci: Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa ne posjeduju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći. Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti.“ (Prevod značenja, Sebe', 22-23)

Zatim je naveo ajete u ovom značenju dok nije rekao: Uzvišeni kaže:
„Nije primjerno covjeku da mu Allah da Knjigu, i mudrost, i vjerovjesništvo, a zatim da govori ljudima: „Budite robovi moji mimo Allaha! Nego: „Budite učeni i pobožni, time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!  On vam ne naređuje da meleke i vjerovjesnike gospodarima smatrate! Zar da vam naređuje nevjerovanje, nakon što ste postali muslimani?!“ (Prevod značenja, Alu-Imran, 79-80)

Uzvišeni je pojasnio da je smatranje meleka i dobrih ljudi gospodarima kufr. Onaj ko meleke i vjerovjesnike uzme za posrednike, time što će ih prizivati, oslanjati se na njih, moleći ih za dobro i otklanjanje zla, kao da traži od njih oprost od grijeha, uputu srca, otklanjanje nedaća, ublažavanje nedostataka, on je kafir po konzensusu muslimana.

Ovdje se ima za cilj istaći da onaj ko tvrdi da postoje posrednici između Allaha i Njegovih stvorenja, kao što su posrednici između kraljeva i njihovih podanika, je mušrik. Ili, čak šta više, ovo je vjera mušrika idolopoklonika. Oni su govorili: „Ovo su kipovi vjerovjesnika i dobrih ljudi, oni su posrednici preko kojih se približavamo Allahu subhanehu ve te ala.“
To predstavlja širk koji je Allah osporio kršćanima kada je rekao: „Oni pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje, i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina. A naređeno im je da samo jednom Bogu ibadet čine – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju.“ (Prevod značenja, Et-Tewbe, 31)

U drugom ajetu Uzvišeni kaže:
„A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj poziv odazovu, neka vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravom putu.“ (Prevod značenja, El-Beqare, 186) Zatim je naveo ajete u ovom značenju.

U ovome što je rekao Šejhul-islam nema razilaženja među muslimanima. Samo su se stvari kod ovih zalutalih izokrenule, zbog toga što se vrijeme oduljilo, znanje se zaboravilo, tako da su se navikli obraćati nekom drugom mimo Allaha u onome što je samo Njegovo, subhanehu ve te ala pravo i u tome su odrasli.
(Minhadžu tasisi ve takdis, str. 353-360)

U sklopu „Deset stvari koje izvode iz islama“ od šejha Muhamemd ibn Abdul-Vehhaba, rahimehullahu teala, stoji:
„Drugi razlog koji kvari islam: „Onaj ko uzme nekoga kao posrednika između sebe i Allaha, prizivajući ga i moleći od njega šefa'at i oslanja se na njega, počinio je kufr po konsenzusu.“

(Akidetu muvvehidin, str. 456)