Šejh Abdurrahman ibn Hassan, rahimehullah, pojašnjavajući tajnu širka i njegove uzroke, i način nenadmasnog odgovora na njega, kaže: Najsretniji ljudi koji će zaslužiti Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, šefa’at su pripadnici tewhida koji su iskreno i čisto ispoljili svoj tewhid i očistili ga od svakog vida prljavštine širka i njegovih ogranaka.
To su oni sa kojim je Allah zadovoljan. Uzvišeni kaže:
“…oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati.” (Prevod značenja, El-Enbija, 28)
Uzvišeni kaže:
“Toga dana nece biti od koristi zauzimanje osim onoga kome Svemilosni dopusti i čijim riječima je zadovoljan.” (Prevod značenja, Ta-ha, 109)
Allah, subhanehu ve te ala, obavještava da tog dana neće koristiti šefa’at osim od onoga sa čijim govorom Allah bude zadovoljan, i bude zadovoljan sa onim za koga se zauzima, i to nakon dopuštanja onome ko se zauzima. Što se tiče mušrika, Allah sa njim nije zadovoljan niti je zadovoljan njegovim govorom. Tako da neće dopustiti zagovaračima da se zauzimaju za njega, jer je Allah šefa’at uslovio sa dvije stvari: Njegovim zadovoljstvom sa onim za koga se zauzima i dopuštenjem onome ko se zauzima. Pa ako se ne nađu obije stvari onda neće postojati ni šefa’ata.
Tajna svega toga je da to pripada samo Allahu i niko sa Njim nema udjela u tome. Najuzvišenija, najcjenjenija i najčasnija stvorenja kod Njega su poslanici i bliski meleci. Oni su Njegovi totalni robovi i oni Ga neće preduhitriti sa govorom niti će žuriti pred Njegovim naredbama. Ništa ne čine osim nakon Njegovog dopuštenja, a posebno kada je riječ o danu kada niko nikome neće moći pomoći. Oni su posjedovani robovi. Njihovi postupci su ograničeni Njegovom naredbom i dopuštenjem. Pa ako ih mušrik pripiše Njemu kao ortake, uzme ih za svoje zagovarače mimo Njega, misleći da ako to učini kako će se oni moći zauzimati kod Allaha za njega, time on biva najvećom neznalicom među ljudima u pogledu poznavanja Allaha, subhanehu ve te ala, u onome što mora biti ili što je nemoguće. Jer je nemoguće da se Gospodar svjetova usporedi sa vladarima i velikanima, kao što čovjek izabere nekog od njima bliskih da se kod njih zauzima za njegovu potrebu.
Na osnovu ovog netačnog – neispravnog poredenja obožavani su kipovi. Mušrici su radi toga uzeli mimo Allaha zagovarace i zaštitnike. Razlika među njima je razlika između Stvoritelja i stvorenja, Gospodara i posjedovanog, Gospodara i roba, Neovisnog i siromašnog, između Onoga koji nema nikakve potrebe ni u kome i onoga koji ima stalnu potrebu za svakim.
Zagovarači kod stvorenja su njihovi ortaci, jer su koristi jednih u drugima u samim njima. Oni su njihovi pomagači, na osnovu čije pomoći i postoji vlast vladara i velikana, jer da nema njih jezici i ruke ovih ne bi vladali ljudima. Zbog njihove potrebe za njima oni moraju prihvatati njihovo zauzimanje, makar oni to i ne dopustili ili ne bili zadovoljni sa zagovaračem, zbog straha da ako odbiju njihovo zauzimanje da se neće umanjiti pokornost ovih prema njima i da ih ne bi napustili i priklonili se nekom drugom. Tako da nema druge mogućnosti osim da prihvate njihovo zauzimanje, htjeli to ili ne.
Međutim, Onaj Koji je neovisan sam po Sebi, a sve ono što je mimo Njega ima potrebu za Njim, i svi oni koji su na nebesima i Zemlji su Njegovi robovi potčinjeni Njegovoj sili, vođeni Njegovom voljom, Koji kada bi ih uništio sve zajedno to od Njegove časti, vlasti, vladavine, rububijeta i uluhijeta ne bi umanjilo ni koliko je jedan trun.
Što znači da onaj ko uzme zagovarača, njegovo zauzimanje mu neće koristiti niti će se zauzimati za njega. Ali, onaj ko uzme jedinog Gospodara, svog Boga, obožavanog, voljenog, od kojeg se nada i strahuje, i samo se Njemu priklanja, traži Njegovo zadovoljstvo i udaljava se od Njegove srdzbe, on je taj za kojeg će Allah dopustiti zagovaraču da se zauzima za njega. Uzvišeni kaže:
“Oni pored Allaha, obožavaju one koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: ‘Ovo su naši zagovornici kod Allaha.’ Reci: ‘Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto a On zna da ne postoji!’ Čist je On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim.” (Prevod značenja, Junus, 18)
Allah, subhanehu ve te ala, pojašnjava da su oni koji uzimaju zagovarače mušrici, te da se šefa’at neće postići time što su ih uzeli kao zagovarače.
Tajna razlike izmedu ova dva šefa’ata je u tome što zauzimanje stvorenaj kod stvorenja i traženje od njega bilo čega ne ukazuje na njegovu neophodnu potrebu za njim. Ni u smislu stvaranja, niti naredbe ili dopuštenja, nego čak šta više on je njegov uzročni pokretač u javnosti kao i svi ostali uzroci. Možda ovaj uzročni pokretač postoji kod njega upravo zato što se on sa njim slaže. Kao što se neko zauzima za stvar koju voli i sa kojom je zadovoljan. Ili da se nađe ono što mu je suprotno, pa se zauzima kod njega za nešto što je njemu mrsko, ali njegovo zauzimanje i molba ponekad bivaju jači od suprotnosti, pa se ipak prihvati zauzimanje ovog zagovarača. Ili se može desiti da je njegovo odbijanje jače od samog zauzimanja pa on odbije ovo zauzimanje. Ili se desi da obje stvari budu izjednačene kod njega pa se dvoumi između negodavanja koje mu nalaže odbijanje i šefa’ata koji mu nalaže prihvatanje, pa zastane dok kod njega ne prevlada jedna od dvije stvari. Nakon toga zastane da se odluči za ono što će kod njega prevladati.
Ovo je za razliku od šefa’ata kod Gospodara, subhanehu ve te ala, jer da On nije stvorio šefa’at u svom robu i dopustio mu ga, volio njegov šefa’at, bio zadovoljan sa zagovaračem, onda ne bi ni postojalo šefa’ata. Zagovarač se ne može kod Njega zauzimati samo time što izvršava ono što je naredio i time što Mu se pokorava. Njemu je šefa’at naređen shodno onome u čemu se pokorava. Jer, niko od vjerovjesnika niti meleka i svih stvorenja se neće zauzimati, niti nešto drugo učiniti, osim sa Allahovom voljom i stvaranjem.
Gospodar, subhanehu ve te ala, pokreće zagovarača da se zauzima. Dok je zagovarač kod stvorenja onaj koji pokreće onoga kod koga se zauzima da prihvati šefa’at. Zagovarač kod stvorenja je u većini slučajeva neovisan u odnosu na onoga kod koga se zauzima. On je u suštini njegov ortak makar bio u njegovom posjedu i bio njegov rob. Onaj kod koga se zauzima ima potrebu u njemu u onome što uzima od koristi, štete, pomoći i ostalog. Kao i to što smo zagovarač ima svoju potrebu u onome što uzima od opskrbe, pomoći i drugog. Svaki od njih ima potrebu u onome drugom. Onaj kome Allah podari shvatanje ove tematike, spoznat će suštinu tewhida i širka, kao i razliku između onoga što je Allah potvrdio od šefa’ata i onoga što je negirao i odbio. Onaj kome Allah ne podari svjetlost on neće imati svjetlosti. Onaj ko ima iskustva u onome što je Allah poslao sa Svojim poslanicima i onoga na čemu su mušrici i novotari danas znat će da između selefa i ovih potonjih generacija postoji velika udaljenost, dalje nego što je između istoka i zapada. Oni su na nečemu dok su selefi bili na nečem drugom. Kao što se kaže:
Hodila je istokom a ja zapadom
Ali velika je razlika između istoka i zapada.
Ovim se upotpuni odgovor i neka je hvala Allahu Koji nas je uputio u Svoju vjeru za koju je bio zadovoljan da bude vjera Njegovih robova. A mi ne bismo bili upućeni da nas Allah nije na ovo uputio.
Neka je salavat i selam na uglednika među poslanicima, vođu bogobojaznih, našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.
(Medžmuatu resail vel mesail Nedždije, 4/282-284)
