Kaže Ibn Tejmijje, rahimehullah: “Rekao je Uzvišeni: “Zar oni imaju ‘šureka’ (božanstva) koja im od vjere propisuju ono što Allah nije dozvolio?” (Prevod značenja, Eš-Šura, 21) Pa ko nešto, čime se približava Allahu, učini mendubom ili ga svojom riječju ili djelom učini obaveznim, a da to Allah nije propisao – propisao je od vjere ono što Allah nije dozvolio.
A onaj koji ga u tome slijedi – uzeo ga je za ‘šerika’ (druga, ortaka) Allahu, koji mu je propisao od vjere ono što Allah nije dozvolio.”(“Iqtida’us-Siratil-Musteqin”, str. 267)
Kaže Ibn Tejmijje rahimehullah: “U kategoriju “prijateljevanja” sa nevjernicima, zbog koje je Allah pokudio Sljedbenike Knjige i munafike spada i vjerovanje u dio nečega na čemu su oni od nevjerstva ili traženje rješavanja sporova (tj. tahakum) pred njima, mimo Allahove Knjige.” (“Medžmu’ ul-Fetawa”, 28/199)
Dalje kaže Ibn Tejmijje, rahimehullah: “Neminovno je poznato u vjeri muslimana a i po saglasnosti svih muslimana da je svako ko dozvoli slijeđenje nekog drugog dina mimo islama ili slijeđenje nekog drugog šer’ata mimo šeri’ata Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, - kafir.
Njegov kufr je kao kufr onih koji vjeruju u jedan dio Knjige, a nevjernici su u drugi. Kao što je rekao Uzvišeni: “Oni koji nevjeruju u Allaha i Njegove Poslanike, i žele da razdvoje između Allaha i Njegovih poslanika, i govore: ‘Vjerujemo u neke, a u neke ne vjerujemo’ i žele da uzmu put između toga; takvi, oni su pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima pripremili ponižavajuću kaznu.”
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže:
“Ko promijeni zakon vjerovjesnika i uvede novi zakon – njegov zakon je neispravan i nije ga dozvoljeno slijediti, kao što je Uzvišeni rekao: “Zar oni imaju božanstva, koja im od vjere propisuju ono što Allah nije dozvolio?”
Zbog toga su Židovi i kršćani postali nevjernicima, jer se pridržavaju izmijenjenog i derogiranog zakona.”
(“Medžmu’ul-Fetawa”, 35/365)
Kaže šejh: “Kao kada bi se reklo: ‘Primjerci ovoga Tewrata su izmijenjeni, nije dozvoljeno da se radi po onome što je u njima. A onaj koji danas radi (1) po njegovim izmjenjenim i derogiranim zakonima je kafir. Ovaj govor i slično je istina, nema nkakve smetnje za onoga koji ga kaže. Allah najbolje zna.”
(“Medžmu’ul-Fetawa”, 35/200)
(1)Ovdje je propis tekfira vezao za samo djelo suđenja, bez obzira na ‘aqidu i djelo srca i govor jezika. I ovo je primjer širka suđenja derogiranim zakonom na način koji neminovno za sobom povlači gubitak imena islama, obzirom da se radi o suđenju neismamskim zakonom, u osnovi. A ako je argument uspostavljen – onda osoba zaslužuje tekfir kažnjavanja. Fusnota: brat Ebu Muhammed
Kaže takođe Ibn Tejmijje:
“Šeri’at spušten od Allaha, Uzvišenog, je Knjiga i sunnet s kojim je Allah poslao Njegovog Poslanika; nikom od stvorenja nije dozvoljeno da izađe iz ovoga šeri’ata. I neće izići iz njega osim kafir.”
(“Medžmu’ul-Fetawa”, 11/262)
Mi pozivamo u hidžru Allahu, subhanehu ve te'ala, kroz "la ilahe illellah", odricanjem, mržnjom, neprijateljstvom i tekfirom širka i mušrika pa makar oni bili očevi naši, sinovi naši, braća naša ili rođaci naši. Mi pozivamo i u hidžru Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ves-sellem, slijeđenjem njegovog sunneta.