Ibn Kajjim kaže: “Na ovoj velikoj stvari (ljubavi prema Allah) se temelje postulati vjere, zbog toga je određena kibla, to je duševna osovina kod stvorenja, stvar oko koje se sve okreće. Nema načina da se u to uđe osim putem ilma-znanja jer je ljubav prema nečemu ogranak osjećanja spram njega…

Također kaže: “Međutim, stvar je onakva kako je to rekao Omer ibn Hattab: ‘Spone islama će se postepeno rušiti (kidati) kada u islamu odraste (generacija) koja ne poznaje džahilijjet.” To je zbog toga što ne poznaje džahilijjet i širk i stvari koje je Kur’an ukorio pa će pozivati njima i smatrati ih lijepim i ispravnim on ne zna da su na tome ili blizu tome ili možda na još gorem od toga bili oni koji su živjeli u džahilijjetu, pa će se islam postepeno gubiti iz njegova srca. Tako da će se na kraju loše djelo predstavljati kao dobro a dobro kao loše. Novotarije će se prikazivati kao sunnet a sunnet kao novotarija. Čovjek od imana i tewhida će se proglašavati kafirom a smatrat će se novotarom onaj ko slijedi Poslanika i koji se čuva prohtjeva i novotarija.”
(Medaridžus-salikih, 1/351-352)