Šejh AbdulLatif ibn AbdurRahman, Allah im se obojici smilovao, kaže: Šejhul-islam je bio upitan o dvojici ljudi koji su se raspravljali, pa je jedan rekao: „Mi moramo imati posrednika između nas i Allaha, jer mi ne možemo dospjeti do Njega osim tako.“

Šejh AbdulLatif ibn Abdurrahman, rahimehullah, kaze: “Šejh Muhammed ibn AbdulVehhab je rekao: ‘Pukim izgovaranjem šehadeta, bez znanja o njenom značenju ili bez djelovanja po onome što nalaže, osoba ne postaje muslimanom, nego je to dokaz protiv čovjeka. Za razliku od onoga ko tvrdi da je iman samo potvrda, kao što kažu keramije, ili samo vjerovanje, kao što kažu džehmije.

Šejh Abdurrahman ibn Hassan, rahimehullah, pojašnjavajući tajnu širka i njegove uzroke, i način nenadmasnog odgovora na njega, kaže: Najsretniji ljudi koji će zaslužiti Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, šefa’at su pripadnici tewhida koji su iskreno i čisto ispoljili svoj tewhid i očistili ga od svakog vida prljavštine širka i njegovih ogranaka.

Šejh Hamed bin Nasir bin Mu’amer, znameniti imam, rahimehullah, u odgovoru na ovu očitu laž, kaže: Što se tiče stava jednog od mušrika koji ga zastupa, tj. da su mnogi od učenjaka učinili ove stvari ili da su učinjene u njihovom prisustvu ali to nisu osudili ili spriječili.

Vjerovanje u sve o čemu nas je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da će se desiti nakon smrti, u to spada:
1. Vjerovanje u sve šta će se desiti nakon smrti a o čemu nas je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
2. Vjerovanje u kabursku kušnu te uživanje i kaznu u njemu.

Rekao je šejh Muhammed b. Abdulwehāb, Allāh mu se smilovao[1]: Znaj Allāh ti se smilovao, da je najvažnije što si dužan-spoznaja poslanice, koju je Allāh poslao tebi, ona je osnova znanja i njegov stub. Pa razmisli o govoru Uzvišenog:“Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputa dolaziti, i oni koji uputu Moju budu slijedili ničega se neće bojati, niti će za čim tugovati."[2]